Hantingtonova horea
Iz projekta Bionet Škola
Hantingtonova horea je neurološka, neurodegenerativna bolest koja se klinički manifestuje specifičnim nevoljnim pokreti, psihičkim smetnjama i demencijom. Nasleđuje se autozomno-dominantno sa potpunom probojnošću (penetrabilnošću) Javlja se vrlo retko, sa učestalošću od 1:25 000. Zbog specifične kliničke slike opisana je još 1872. godine od strane Džordža Hantingtona (George Huntington,1850–1916) po kome je i sama bolest dobila naziv.
Genetička osnova bolesti
Uzrok Hantingtonove horee je mutacija na genu IT15 na kratkom kraku hromozoma 4. Gen je lociran i obeležen kao IT15 1983. god, a tek 10 godina kasnije je dešifrovan i mehanizam mutacije. U genu dolazi do višestrukog ponavljanja tripleta nukleotida CAG (citozin, adenin, guanin), koji predstavlja genetički kod za aminokiselinu glutamin. Kod zdravih osoba se triplet CAG ponavlja od 11 do 28 puta, dok je kod obolelih broj tih ponovaka kreće od 40 pa čak do 120. Tako veliki broj ponovljenih tripleta CAG dovodi do stvaranja patološkog oblika proteina hantingtina što rezultira do pojavom bolesti.
Što je broj ponovaka veći, bolest će se ispoljiti u ranijem životnom dobu pa tako:
- kod osoba sa 40 do 50 CAG ponovaka bolest se javlja u odrasloj dobi;
- kod osoba sa 60 i više bolest se javlja ranije u mlađem dobu pa se govori o juvenilnom obliku bolesti.
Na osnovu studija došlo se do još jednog zaključka o broju ponovaka tripleta. Naime, dokazano je da se broj ponovaka može znatno uvećati kada se bolest prenosi od oca. Time se objašnjava pojava da u porodicama u kojima se bolest prenosi sa oca u svakoj narednoj generaciji bolest se javlja sve ranije i ranije. Takođe, juvenilni bolesnici, sa velikim brojem ponovaka CAG, u 80% slučajeva cu bolest nasledili od oca.
Gen IT15 stvara protein koji je nazvan hun- tingtin, i nalazi se u središnjem `iv~anom susta- vu i brojnim perifernim organima (24). Njegova funkcija nije poznata, ali miševi bez huntingtina umiru osmi dan in utero, pa se smatra da je vitalan u embriogenezi (25). Mutacija koja uzro- kuje Huntingtonovu bolest nalazi se u kodira- ju}oj regiji gena i prepisuje se u protein hun- tingtin. Višestruko umno`ena trinukleotidna se-
Klinička slika
Manifestacije ovog oboljenja su:
- na samom početku blago popuštanje intelektualnih sposobnosti,
- gubitak ravnoteže,
- nekontrolisane kretnje;
- paranoidna stanja;
- demencija
Obično se pojavljuje u srednjem dobu, odnosno, posle 30-te godine života, a tokom narednih 15-20 godina dolazi do potpunog gubitka motorne kontrole i mentalnih funkcija.
Literatura
- Tucić, N, Matić, Gordana: O genima i ljudima, Centar za primenjenu psihologiju, Beograd, 2002.
- Marinković, D, Tucić, N, Kekić, V: Genetika, Naučna knjiga, Beograd
- Tatić, S, Kostić, G, Tatić, B: Humani genom, ZUNS, Beograd, 2002.
- Matić, Gordana: Osnovi molekularne biologije, Zavet, Beograd, 1997.
- Ridli, M: Genom - autobiografija vrste u 23 poglavlja, Plato, Beograd, 2001.
- Prentis S: Biotehnologija, Školska knjiga, Zagreb, 1991.
- Dumanović, J, marinković, D, Denić, M: Genetički rečnik, Beograd, 1985.
- Kosanović, M, Diklić, V: Odabrana poglavlja iz humane genetike, Beograd, 1986.
- Švob, T. i sradnici: Osnovi opće i humane genetike, Školska knjiga, Zagreb, 1990.