Komarci

Iz projekta Bionet Škola

Skoči na: navigacija, pretraga
Culex pipiens
Culex pipiens
  • Naučna klasifikacija
  • carstvo (Regnum): životinje (Animalia)
  • tip (Phylum): zglavkari (Arthropoda)
  • podtip (Subphylum): uniramije (Uniramia)
  • klasa (Classis): insekti (Insectaa)
  • potklasa (subclassis): krilati insekti (Pterygota)
  • red (ordo): dvokrilci (Diptera)
  • porodica (familia): komarci (Culicidae)

Komarci su insekti koji napadaju čoveka i životinje samo kada se hrane sisajući njihovu krv i rasprostranjeni su u svim krajevima naše planete. Ženke pomoću usnog aparata, koji je prilagođen za bodenje probijaju kožu i istovremeno izlučuju sekret pljuvačnih žlezda koji sprečava zgrušavanje krvi domaćina. Posle oplođenja, koje se najčešće vrši u letu, ženke polažu jaja u vodu ili vlažnu zemlju gde se voda sakuplja. Pre polaganja jaja ženke obično uzimaju krv jedanput ili više puta. Mužjaci žive pored vode i nisu paraziti čoveka i životinja već se hrane biljnim sokovima, nektarom i drugim tečnostima. Naročito im pogoduju topla područja gde se gustina njihovih populacija znatno uvećava. Razlikuju se od drugih insekata po tome što su im telo i krila pokriveni ljuspicama koje služe kao taksonomska odlika za određivanje vrsta.

Sadržaj

Vrste značajne za humanu i veterinarsku medicinu

Svrstavaju se u familiju komaraca (lat. Culicidae) koja obuhvata 3000 vrsta i deli se na dve podfamilije:

1. anofeline (Anophelinae) , u koju su svrstana tri roda sa najvažnijim predstavnikom za naše područje rodom anofeles (Anopheles);

2. kulicine (Culicinae) sa 31 rodom od kojih su najpoznatiji u našem području rodovi:

Malarični komarac

Za malaričnog komarca Anopheles maculipennis se ranije smatralo da je jedinstvena vrsta, a od 1925. god. prvo Faleroni (Falleroni) otkriva da postoje dve, a kasnije se dolazi do saznanja da postoji i veći broj sestrinskih vrsta. Treba odmah naglasiti da su mišljenja naučnika različita i da većina ne prihvata mišljenje o sestrinskim vrstama već smatra da se radi o politipskoj vrsti koja ima 6 palearktičkih podvrsta. Najuočljivije morfološke razlike uočene su između jaja.

Ženke polažu po 150-300 jaja pojedinačno na vodi i to po nekoliko puta tokom života. Larve se razvijaju u stajaćim vodama bogatim biljkama i imaju respiratorne cevčice koje vire iz vode, a na zadnjem delu tela i trahejne škrge. U toku godine se obrazuje veći broj generacija, a nepovoljni uslovi se prezimljuju u stadijumu oplođene ženke. U stanju mirovanja telo malaričnog komarca postavljeno je koso prema podlozi.

Ova vrsta komarca prenosi uzročnike sledećih bolesti:

  • tri osnovna tipa malarije koje izaziva protozoa plazmodijum (Plasmodium);
  • slonovske bolesti, elefantijazisa, čiji je uzročnik valjkasti crv Filaria bancrofti;
  • tularemije koju prouzrokuje bakterija i od koje u prirodi oboljevaju prvenstveno poljski glodari pa je poznata i pod nazivom zečja kuga;
  • groznice i glavobolje izazvane virusom.

Komarac žute groznice

Rod Aedes je sa više vrsta:

  • Aedes vexanus, koja je najčešća u našim krajevima, čije se larve razvijaju u plavnim područjima, baricama; ova vrsta najčešće napada čoveka; migratorna je i kosmopolitska; prenosilac je niza virusa od kojih je u Sremu izolovan Tahyna virus koji izaziva grip kod čoveka i encefalitis kod životinja;
  • Aedes aegypti koji prenosi uzročnika žute groznice.

Običan komarac

Običan komarac se od malaričnog trazlikuje po položaju tela u odnosu na podlogu: on ima paralelan položaj prema podlozi, dok je malarični postavljen koso, sa podignutim zadnjim delom tela.

Larve se razvijaju u stajaćim vodama, barama, bazenima, slivnicima, kanalima itd. Ova vrsta je rasprostranjena širom naše zemlje i može doseći i visine od 2.500 m. Jedinke koje žive na jugu su mnogo agresivnije nego one na severu.

Vrstu Culex pipiens čine podvrste:

  • C. pipiens fatigans
  • C. p. quienquefasciatus (na slici)
  • C. p. molestus.

Običan komarac (Culex pipiens) je vektor mnogih virusnih i bakterijskih oboljenja:

  • japanskog encefalitisa;
  • limfatičnog meningitisa;
  • istočnog i zapadnog Ekvina encefalita;
  • San-Lui groznice;
  • tularemije;
  • bruceloze.

Literatura

  • Dogelj, V,A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, beograd, 1971.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, Naučna knjiga, Beograd, 1977.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd, 1979.
  • Krstić, Lj: Čovek i mikrobi, Draganić, Beograd, 2003.
  • Mariček, magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986.
  • Matoničkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: Beskralješnjaci - bilogija nižih avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1998.
  • Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Petrov, I: Sakupljanje, preparovanje i čuvanje insekata u zbirkama, Biološki fakultet, Beograd, 2000.
  • Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.
  • Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995.
  • izvor fotografije
Snežana Trifunović, dipl. biolog