Mišićno tkivo

Iz projekta Bionet Škola

Skoči na: navigacija, pretraga

Mišićno tkivo se sastoji od ćelija (mišićnih vlakana) koje imaju sposobnost kontrakcije. Ta se sposobnost zasniva na prisustvu kontraktilnih vlakana (miofibrila) koja su izgrađena od proteina aktina i miozina. Mišić se kontrahuje kao odgovor na nadražaj koji je do njega dospeo određenim nervom. U svaku mišićnu ćeliju ulazi jedno nervno vlakno i mesto njihovog povezivanja naziva se motorna ploča (periferna sinapsa). Nadražaj se sa nerva na mišić prenosi pomoću hemijskih medijatora.

Prema građi i načinu rada, kod kičmenjaka se razlikuju tri tipa mišićnog tkiva:

  • glatki,
  • poprečno-prugasti i
  • srčani mišići.

Sadržaj

Poprečno-prugasti mišići

Poprečno-prugasti (skeletni) mišići su vezani za kosti i daju oblik telu. Njihove ćelije su izduženog oblika i bez nastavaka, imaju više jedara koja su smeštena periferno – ispod ćelijske membrane (vidi sliku). Spadaju u najkrupnije ćelije u telu (do 4 cm kod čoveka) i sačinjavaju oko 40% ukupne telesne težine. Membrana ovih mišićnih ćelija naziva se sarkolema. Karakteristična poprečna-prugavost ogleda se u naizmeničnim tamnim i svetlim trakama, što potiče od građe samih miofibrila. Miofibrili su izgrađeni od tankih aktinskih i debelih miozinskih vlakana. Tamnu prugu grade aktin i miozin, a svetlu samo aktin. Sredinom svetle pruge pruža se jedna tamna linija nazvana Z-linija.

Skeletni mišići su inervisani perifernim nervnim sistemom tako da rade pod uticajem naše volje i u toku rada se zamaraju. Osnovna funkcija ovih mišića je kretanje i proizvodnja telesne toplote. Njihova mišićna vlakna su grupisana u snopiće koji su obavijeni vezivnom opnom. Više snopića udruženo je u veće snopove, koji su grupisani i povezani zajedničkom vezivnom opnom gradeći mišić.

Glatki mišići

Glatki (visceralni) mišići izgrađuju zidove cevastih organa i organa sa šupljinama (creva, želudac, mokraćna bešika, krvni sudovi, materica i dr.). Sastoje se od većeg broja vretenastih ćelija koje imaju obično jedno jedro u centru ćelije. Aktin i miozin su u njima grupisani u snopove tako da nema poprečne-prugavosti. Inervisani su vegetativnim (autonomnim) nervnim sistemom tako da rade van uticaja naše volje. Inervacija je dvojna, što znači da je svaki mišić u vezi i sa simpatikusom i sa parasimpatikusom čime se postiže regulacija rada organa (ako simpatikus npr. ubrzava rad nekog organa , onda će parasimpatikus delovati suprotno). Kontrakcije glatkih mišića su spore, duže traju i ne dolazi do zamaranja.

Srčani mišić

Srčani mišić je po strukturi sličan poprečno-prugastim mišićima, a po funkciji je sličniji glatkim mišićima. On je poprečno-prugast, ali je specijalno građen kao fiziološki sincicijum. Ćelije su skraćeno vretenastog oblika i imaju nastavke preko kojih se povezuju čime obrazuju sincicijum, što omogućava nesmetano prenošenje nadražaja kroz srčani mišić (vidi sliku). Kontrakcije srčane muskulature su brze, ritmičke i automatske. Postoje dve vrste mišićnih ćelija u srcu:

  • jedne, tipične mišićne ćelije koje grade pretkomore i komore srca, i
  • druge – Purkinjeove ćelije, koje grade tzv. automatski (sprovodni) sistem srca.

Literatura

  • Ćurčić, B: Razviće životinja, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
  • Mariček,Magdalena; Ćurčić,B; Radović,I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1996.
  • Popović S: Embriologija čoveka, Dečije novine, Beograd, 1990.
  • Trpinac, D: Histologija, Kuća štampe, Beograd, 2001.
  • Šerban, M, Nada: Pokretne i nepokretne ćelije - uvod u histologiju, Savremena administracija, Beograd, 1995.