Mutacije
Mutacije (lat. mutatio = promena) su promene u genetičkom materijalu (redosledu nukleotida DNK) koje nisu nasleđene od roditelja, trajno se zadržavaju i prenose na potomstvo. One su osnovni izvor genetičke varijabilnosti populacija kao i osnovni faktor evolucionih promena. Mutacije u genu koji nosi uputstvo za protein mogu da imaju posledice na fenotip, dovedu do izostanka ili promena strukture i/ili funkcije. Naziv mutacije u tom značenju je prvi put upotrebio De Friz (De Vries, 1901). Do tada se ovaj naziv koristio za svaku morfološku promenu koja se javljala u nizu generacija.
Sadržaj
Podela mutacija prema strukturi
Prema strukturi mutacije se dele na:
- mikromutacije (tačkaste mutacije) koje obuhvataju promenu u jednom paru ili nekoliko parova baza
- makromutacije (hromozomske mutacije) koje obuhvataju deo gena, gen, deo hromozoma, hromozom ili garniture hromozoma
Podela mutacija prema načinu nastanka
Prema načinu nastanka mutacije se dele na:
- spontane mogu nastati prilikom replikacije ili reparacije DNK
- indukovane su izazvane nekim spoljašnjim faktorom (hemijskim, fizičkim ili biološkim)
Podela mutacija prema funkciji
Prema uticaju mutacija na funkciju gena one se dele na:
- mutacije gubitka funkcije (loss-of function, LOF) pri kojima se gubi funkcija (smanjuje ili potpuno odsustvuje) genskih proizvoda što kao rezultat daje recesivan fenotip; to je najčešći tip mutacije; heterozigoti su sa 50% normalne aktivnosti gena i nisu oboleli; oboleli su homozigoti kod kojih je došlo do potpunog gubitka funkcije; pr. hemofilija, anemija srpastih eritrocita
- mutacije sticanja funkcije (gain of function, GOF) kada proizvod mutiranog gena ima potpuno novu, abnormalnu funkciju; stvara se previše nekog proteina; najčešće su dominantne; pr. su Hantingtonova bolest, ahondroplazija; kod Hantingtonove bolesti protein hantingtin se nagomilava u nervnim ćelijama i deluje neurotoksično; kod ahondroplazije mutacija FGFR3 uzrokuje da hondrociti prerano prestanu da se dele i počnu diferencijaciju bez dovoljno prekursorskih ćelija za formiranje kosti
Mutacije u nekodirajućoj DNK
Segmenti gena koji sadrže informaciju za sintezu proteina su nazvani egzoni, a nekodirajući nizovi između njih su introni. Mutacije u nekodirajućoj DNK mogu biti:
- regulatorne (transkripcijske) mutacije koje se događaju u promotoru ili drugoj regulatornoj sekvenci kao što su prigušivač, pojačivač ili sl.
- mutacije iskrajanja koje se dešavaju na mestima iskrajanja primarnog transkripta i razultiraju gubitkom egzona, zadržavanjem introna, promenom okvira čitanja
Videti još
Literatura
- Tucić, N, Matić, Gordana: O genima i ljudima, Centar za primenjenu psihologiju, Beograd, 2002.
- Marinković, D, Tucić, N, Kekić, V: Genetika, Naučna knjiga, Beograd
- Tatić, S, Kostić, G, Tatić, B: Humani genom, ZUNS, Beograd, 2002.
- Matić, Gordana: Osnovi molekularne biologije, Zavet, Beograd, 1997.
- Ridli, M: Genom - autobiografija vrste u 23 poglavlja, Plato, Beograd, 2001.
- Prentis S: Biotehnologija, Školska knjiga, Zagreb, 1991.
- Dumanović, J, marinković, D, Denić, M: Genetički rečnik, Beograd, 1985.
- Kosanović, M, Diklić, V: Odabrana poglavlja iz humane genetike, Beograd, 1986.
- Lazarević, M: Ogledi iz medicinske genetike, beograd, 1986.
- Švob, T. i sradnici: Osnovi opće i humane genetike, Školska knjiga, Zagreb, 1990.