Iskrajanje introna
Iskrajanje introna ili splajsovanje (splajsing) RNK (engl. RNA splicing) predstavlja jedan od načina obrade primarnog transkripta eukariota (heterogene nuklearne RNK, skr. hnRNK) posle čega se obrazuju zrele i-RNK koje nose uputstvo za sintezu proteina. Pošto se splajsing proces odvija postepeno, u jedru nalazimo RNK različitih dužina i zrelosti i one se zajedničkiim imenom nazivaju heterogene nuklearne RNK (hnRNK). Najveći dio hnRNK pripada razvojnim fazama iRNK. Posle završene obrade zrela i-RNK napušta jedro i odlazi u citoplazmu gde će se uključiti u proces translacije.
Sadržaj
Eukariotske nuklearne RNK
Eukariotske hnRNK nastaju transkripcijom gena koji pored kodirajućih (egzoni) sadrže i nekodirajuće nizove nukleotida (introni), dok se kod prokariota ne nalaze introni. Nuklearne RNK ili primarni transkripti eukariotskih gena moraju da, dok su još u jedru, pretrpe obradu koja se vrši kroz nekoliko faza od kojih je jedna isecanje introna i spajanje egzona. Posle te obrade nastaje zrela iRNK koja je kraća od hnRNK jer ne sadrži nekodirajuće nizove nukleotida (kopije introna).
Splajsozomi
Splajsozomi su male jedarne ribonukleinske čestice (snRNP - od engl. small nuclear ribonucleoproteins) slične ribozomima unutar kojih se vrši isecanje introna. Izgrađeni su od:
- malih jedarnih RNK koje se obeležavaju kao U-RNK;
- velikog broja proteina.
Splajsozomi prepoznaju introne pomoću komplementarnosti između baza U-RNK i hnRNK pri čemu se obrazuju RNK-RNK hibridi sa pojedinim delovima introna. Na krajevima svakog introna nalaze se tzv. granični nizovi koji su zajednički svim do sada ispitanim intronima:
- na početki introna, 5' kraju, nalaze se nukleotidi GU (guanin, uracil),
- na završetku, 3' kraju, su AG (adenin, guanin)
Obrazovanjem RNK-RNK hibrida omogućeno je savijanje i isecanje introna čime se u vezu dovode početni i završni kraj susednih egzona koji se tada povežu u 5'-3' pravcu onim redosledom koji su imali u primarnom transkriptu.
Alternativna obrada transkripta (splajsovanje, splajsing)
Kada se u toku obrade primarnog transkripta ne iskroje samo introni već i delovi egzona posle čega se međusobno povežu nesusedni egzoni pri čemu se obrazuju raličite i-RNK, kažemo da se radi o alternativnoj obradi transkripta. Na taj način jedan gen može, prekopiran u primarni transkript, može dati veći broj proteina (kao pr. pogledati lamine). Tokom evolucije na takav, brz i štedljiv način, nastaju novi proteini.
Literatura
- Dumanović, J, marinković, D, Denić, M: Genetički rečnik, Beograd, 1985.
- Kosanović, M, Diklić, V: Odabrana poglavlja iz humane genetike, Beograd, 1986.
- Lazarević, M: Ogledi iz medicinske genetike, Beograd, 1986.
- Marinković, D, Tucić, N, Kekić, V: Genetika, Naučna knjiga, Beograd
- Matić, Gordana: Osnovi molekularne biologije, Zavet, Beograd, 1997.
- Ridli, M: Genom - autobiografija vrste u 23 poglavlja, Plato, Beograd, 2001.
- Tucić, N, Matić, Gordana: O genima i ljudima, Centar za primenjenu psihologiju, Beograd, 2002.