Oman

Iz projekta Bionet Škola

Skoči na: navigacija, pretraga

Oman (volujsko oko, žuti kolotoč, ognjica, veliki volujak) ili lat. Telekia speciosa je biljka iz porodice glavočika (lat. Asteraceae, Compositae).

Oman
Oman

Sadržaj

Naučni naziv

Poreklo imena:

  • roda po mađarskom botaničaru i meceni S. Teleki-ju, koji je živeo u 19. veku;
  • vrste od latinskog speciosus, što znači naočit, lep, ugledan zbog lepote same biljke.
  • Sinonimi:
  • Telekia cordifolia DC.
  • Buphthalmum speciosum Schreb.
  • B. cordifolium Waldst. & Kit.
  • Inula macrophylla M. B.
  • I. caucasica Pers.

Taksonomija

  • carstvo: Plantae
  • razdeo: Magnoliophyta
  • klasa: Magnoliopsida
  • red: Asterales
  • familija: Asteraceae
  • rod: Telekia
  • vrsta: T. speciosa

Opis biljke

Stablo je okruglo, vunasto dlakavo, veoma snažno i grana se u gornjem delu. Donji, srednji i gornji listovi razlikuju se međusobno po obliku i lisnoj dršci. Donji su široko trouglasti ili jajasti sa dučačkim drškama. Srednji su na kratkoj dršci, jajasti i nazubljeni po obodu, dok su gornji listovi izduženo jajasti ili u obliku romba sa šiljatim vrhom i sedeći su (nemaju dršku). Cvetovi su grupisani u krupne glavičaste cvasti široke 6-7 cm, dok su one sakupljene u gronje. Po obodu glavice nalaze se jednopolni, ženski, jezičasti cvetovi. U centru su cevasti dvopolni (hemafroditni) cvetovi. Plod je ahenijum dugačak oko 6 mm sa nazubljenim obodom pri vrhu.

Stanište i rasprostranjenost

Raste na planinama u pojasu bukovih i jelovih šuma, uz potoke i izvore u brdsko-planinaskom regionu, na starim krčevinama šuma i u kraškim vrtačama. Rasprostranjena je u južnim i istočnim Karpatima, istočnim Alpima, Balkanskom poluostrvu, Maloj Aziji i na Kavkazu.

Lekovito dejstvo i upotreba

Koren, mirisa na kamfor, se koristi za odstranjivanje slobodnih radikala iz organizma. U narodnoj medicini omanom se leči bronhitis, plućne bolesti, prehlada i išijas.

Literatura

  • Gostuški,R: Lečenje lekovitim biljem, Narodna knjiga, Beograd, 1979.
  • Grlić, Lj: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, August Cesarec, Zagreb, 1986.
  • Jančić, R: Lekovite biljke sa ključem za određivanje, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
  • Jančić, R: Botanika farmaceutika, Službeni list SCG, Beograd, 2004.
  • Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.
  • Kojić, M, Stamenković, V, Jovanović, D: Lekovite biljke jugoistične Srbije, ZUNS, Beograd 1998.
  • Marin, P, Tatić, B: Etimološki rečnik, NNK Internacional, Beograd, 2004.
  • Mindel, E: Vitaminska biblija, FaMilet, 1997.
  • Stamenković, V: Naše neškodljive lekovite biljke, Trend, Leskovac
  • Tucakov, J: Lečenje biljem, Rad, Beograd, 1984.
  • Šilić, Č:Atlas drveća i grmlja, ZUNS Sarajevo i ZUNS Beograd, 1990.
Snežana Trifunović, dipl. biolog