Pančićeva omorika

Izvor: Bionet Škola
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Pančićeva omorika
Autor fotografije Ivan Nador
Autor fotografije Ivan Nador
Autor fotografije Ivan Nador

Pančićeva omorika (lat. Picea omorika) je endemit područja Podrinja, zapadne Srbije i istočne Bosne (okolina Višegrada). Ime je dobila po srpskom botaničaru Josifu Pančiću koji ju je otkrio na planini Tari 1875. godine, kod sela Zaovine i Rastišta.

Omoriku možemo smatrati živim fosilom u biljnom svetu, vrstom koja potiče iz tercijera. Gornje grane na stablu ove omorike povijene su naviše, srednje su skoro horizontalne, a donje su povijene ka zemlji, ali su vrhovi okrenuti uvis.

Opis biljke

Pančićeva omorika je tanko, vitko, srednje visine, do 50 metara visoko četinarsko drvo i prečnika stabla do 1 m. krošnja je piramidalnog oblika i srednje gustine. Lišće je zimzeleno, igličasto 10 - 20 mm dugačko, na poprečnom preseku spljošteno. Gornja površina listova je sjajna i tamnozelene boje, dok se na donjoj pružaju dve svetle linije. Šišarice su dužine 4-7 cm, vretenastog oblika (u sredini najšire) i tamno ljubičaste, skoro crne boje dok su mlade. Sazrevanjem šišarice dobijaju tamno braon boju.

Značaj

Van svojih prirodnih staništa, Pančićeva omorika je od velikog značaja u hortikulturi kao ukrasna biljka u baštama i parkovima. Veoma je cenjena u severnoj Evropi i Severnoj Americi zbog atraktivnog oblika krune i sposobnosti da raste na širokom spektru zemljišta, uključujući i alkalno, glineno, kiselo i peskovito. Takođe se sade šume omorike kao sirovina za proizvodnju drveta, papira, mada je za tu upotrebu, zbog svog sporog rasta, manje važno od npr. norveške smrče i dr. vrsta.

Status ugroženosti- VU:Ranjiv takson
Vise-podataka2.jpg
Za više podataka pogledati Picea omorika - endemit Srbije

Literatura

  • Gostuški,R: Lečenje lekovitim biljem, Narodna knjiga, Beograd, 1979.
  • Grlić, Lj: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, August Cesarec, Zagreb, 1986.
  • Jančić, R: Lekovite biljke sa ključem za određivanje, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
  • Jančić, R: Botanika farmaceutika, Službeni list SCG, Beograd, 2004.
  • Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.
  • Kojić, M, Stamenković, V, Jovanović, D: Lekovite biljke jugoistične Srbije, ZUNS, Beograd 1998.
  • Marin, P, Tatić, B: Etimološki rečnik, NNK Internacional, Beograd, 2004.
  • Mindel, E: Vitaminska biblija, FaMilet, 1997.
  • Stamenković, V: Naše neškodljive lekovite biljke, Trend, Leskovac
  • Tucakov, J: Lečenje biljem, Rad, Beograd, 1984.
  • Šilić, Č:Atlas drveća i grmlja, ZUNS Sarajevo i ZUNS Beograd, 1990.
Snežana Trifunović, dipl. biolog