Makovi

Izvor: Bionet Škola
(preusmereno sa Papaveraceae)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Papaver rhoeas
Papaver rhoeas
Papaver rhoeas
Chelidonium majus
Chelidonium majus

Familija makova (Papaveraceae) je relativno mala grupa skrivenosemenica koja obuhvata oko 230 grupisanih u 23 roda. Naziv familije potiče od latinske reči za mak - papaver. Familija makova je opšteprihvaćena u literaturi i relativno jasno definisana. U starijoj literaturi svrstavana je u red Papaverales sa familijama Hypecoaceae i Fumariaceae. Kosmopolitskog je rasprostranjenja, ali se najveći broj vrsta nalazi u umerenoj zoni severne hemisfere, ali veliki broj predstavnika se nalazi i u suptropskim oblastima. Na teritoriji Srbije raste sedam vrsta iz četiri roda.

Morfologija

Većina predstavnika familije Papaveraceae spadaju u kategoriju zeljastih, jednogodišnjih i višegodišnjih biljaka. Manji broj vrsta pripada kategoriji grmova i malih drveća. U okviru ove familije se nalaze biljke u čijim se svim vegetativnim delovima nalaze dobro razvijene mlečne cevi sa mlečnim sokom (lateksom) koji sadrži jedinjenja iz grupe alkaloida. Mlečni sok ističe iz mlečne cevi prilikom povrede. Međutim, ponekada mlečne cevi odsustvuju. Kao alkaloidi najrasprostranjeniji su derivati izohinola. Mlečni sok je vodenkasto bele, ili crvene boje. Listovi imaju spiralan (naizmeničan) raspored. Mogu biti prosti ili složeni, uglavnom su sedeći, ali mogu biti i sa lisnom drškom. Stabljika je u većini slučajeva granata.

Cvetovi su najčešće krupni i imaju terminalan položaj. Kod najvećeg broja predstavnika familije cvetovi su pojedinačni, mada se sreću i vrste sa cvetovima skupljenim u rastresite cvasti koje po tipu mogu biti cimozne i recimozne. Cvetovi su dvopolni, aktinomorfne simetrije i ciklično građeni. Obično su bez mirisa. Perijant je dvojan, sa četiri krunična listića koji su najčešće veliki i živo obojeni. Međutim, manji broj vrsta ima šest kruničnih listića u cvetu, a poznati su i predstavnici sa većim brojem kruničnih listića. Takođe su poznate i vrste kod kojih krunični listići potpuno odsustvuju.

Čašica je najčešće tročlana, ređe dvočlana ili četvoročlana i veoma rano opada. U cvetu obično imaju 4 ili 2 prašnika, ali ima i vrsta sa znatno većim brojem. Oprašivanje je najčešće entomofilno, mada se pojedini predstavnici razmnožavaju uz pomoć vetra (anemofilno). Oplodnih listića ima najčešće dva, nešto ređe 3-5, a retko veliki broj. Oni grade sinkarpan tučak. Plodnik je nadcvetan, najčešće jednook, ređe višeook. Obično sadrži 2-16 placenti i mnogobrojne semene zametke ili samo jedan bazalni semeni zametak. Nektarije nisu prisutne. Plod je najčešće čahura septicida ili poricida, a ređe nepucajući plod. Klica je sitna. Endosperm sadrži uljane materije.

Privredni značaj

Ekonomski značaj pojedine vrste ove familije imaju kao ukrasne biljke. Seme pojedinih vrsta koristi se u industriji zbog svog uljastog endosperma. Najvažniji predstavnik ove familije je mak (Papaver somniferum) koji se gaji kao industrijska i ukrasna biljka. Iz zelenih čaura ove biljke koristi se mlečni sok, koji se dalje suši i tako nastaje opijum, veoma cenjena medicinska sirovin iz koje se dobija niz jedinjenja iz kategorije alkaloida (morfin, kodein, papaverin...). Predstavnici ove familije su rasprostranjeni kao livadske, korovske i ruderalne biljke. Bulka (Papaver rhoeas) je jednogodišnja korovska biljka koja se javlja u usevima strnih žita.

Fotografije

Literatura

1. Kojić M., Pekić S., Dajić Z.: Botanika, Izdavačka kuća Draganić, Beograd, 2004.

2. Domac R.: Osnovi sistematske botanike, PMF, Zagreb, 1964.

3. Jakovljević S.: Opšta botanika, Naučna knjiga, Beograd, 1960.

4. Suvorov V. V.: Botanika, Kolos, Moskva, 1961.

5. Dajić Z., Ljubojević L. i drugi: Praktikum iz morfologije i sistematike biljaka, Izdavačka kuća Draganić, Beograd, 2004.

6. Tatić B., Blečić V.: Sistematika i filogenija viših biljaka, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 2002.

Autor teksta:
Stefanpotpis3.jpg
prezentacija