Rakovi

Izvor: Bionet Škola
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Astacus astacus
Ekstremiteti raka: a - antenula; a'- antena; n - mandibula; c, d , e, f i g - pereiopode (I - V); h, i, j, k, l - pleopode; m - uropoda

Rakovi (lat. Crustacea ili Branchiata) su zglavkari za koje je karakteristično da imaju dva para antena, dvograne ekstremitete, da dišu na škrge i da su, sa malim izuzecima, vodene životinje. Ovaj podtip zglavkara obuhvata preko 38 000 vrsta najčešće dobro pokretnih životinja koje vode slobodan način života, sa samo nekoliko vrsta koje su sesilne i retkim parazitskim vrstama. Kod sesilnih i parazitskih rakova nastupile su velike promene kod odraslih jedinki pa se njihova pripadnost rakovima može utvrditi samo na osnovu razvića.

Spoljašnja anatomija

Telesni regioni

Telo im je heteronomno segmentisano i podeljeno na tri regiona:

  • glava (cephalon)
  • grudi (torax; pereion)
  • trbuh (abdomen; pleon).

Često dolazi do srastanja nekoliko grudnih segmenata sa 6 glavenih pa se tako obrazuje glavenogrudni region (cephalotorax). Broj grudnih segmenata je različit i zavisi od vrste rakova, a sa glavenim regionom srasta jedan ili više njih.

Trbuh se sastoji od različitog broja segmenata i završava se telzonom, segmentom na kome je analni otvor i koji nema ni ekstremitete ni ganglije. Kod najvećeg broja vrsta rakova telzon se završava dvogranim nastavci, furka

Ekstremiteti

Na glavi se nalaze:

  • oči
  • usni otvor
  • 5 pari usnih ekstremiteta:

1. par su antene 1 (antenule) koje najčešće primaju hemijske draži;

2. par su antene 2 koje mogu daimaju različite uloge: taktilnih čulnih organa, plivanje, pridržavanje ženke prilikom parenja i dr.

3. par su mandibule kao par jakih hitinskih i nazubljenih ploča kojima se drobi hrana;

4. dva para maksila, nežni, listoliki ektremiteti koji dodatno sitne hranu.

Broj grudnih ekstremiteta je usaglašen sa brojem segmenata koji grade ovaj region:

1. jedan od prva tri para su vilične noge (maksilopede) kojima se hrana pridržava i pomera ka usnom otvoru;

2. ostali grudni ekstremiteti služe za kretanje i nazivaju se pereipode.

Pereipode mogu kod pojedinih predstavnika, kakvi su dekapodni rakovi, da budu jako snažne i u obliku klešta kojima se plen hvata i drobi.

Trbušni ekstremiteti se nazivaju pleopode i prisutni su samo kod viših rakova. Najčešće imaju ulogu u kretanju, plivanju, a mogu služiti i za nošenje jaja, kod ženki, ili kao kopulatorni organi mužjaka.

Egzoskelet

Na površini tela imaju čvrstu hitinsku kutikulu. Čvrst omotač je dobra zaštita telu i oslonac za mišiće pa se zbog toga naziva spoljašnji skelet (egzoskelet). Egzoskelet je građen od većeg broja ploča koje pokrivaju telo i ekstremitete. Pojedinačne skeletne ploče su u najvećem broju slučajeva međusobno pokretno spojene, što uostalom i omogućava pokretljivost ovih organizama. Osim te skelet ima i zaštitnu ulogu – organizma od predatora, a unutrašnje organe od povreda. Spoljašnji skelet je dobro razvijen i izgrađen od kutikule koju izlučuje jednoslojni epidermis. Na spojevima segmenata i članaka nogu kutikula je tanka što omogućava dobru pokretljivost tih delova.

Unutrašnja anatomija

Crevni sistem je sastoji od:

  • prednjeg creva, koje je poreklom od ektoderma i obloženo je kutikulom koja obrazuje zadebljanja čija je uloga mehanička obrada hrane;
  • srednje crevo je endodermalnog porekla i nema kutikulu, u njega se uliva par žlezda označenih kao jetra;
  • zadnje crevo je istog porekla kao i prednje i takođe je obloženo kutikulom.

Krvni sistem je otvoren, krv cirkuliše kroz:

U krvi se nalaze respiratorni pigmenti:

Rakovi dišu:

  • pomoću škrga, oni koji žive u vodi, koje mogu biti u vidu listića (prostiji rakovi) ili u vidu velikog broja niti nakačenih na jednu centralnu osovinu;
  • kod suvozemnih vrsta obrazuju se škržne komore koje funkcionišu kao pluća;
  • sićušne, vodene vrste mogu respiraciju da obavljaju celom površinom tela.

Izlučivanje se obavlja jednim jedinim parom izmenjenih metanefridija koji se izliva u osnovi maksila ili antena pa se prema tome nazivaju maksilarne ili antenalne žlezde.

Nervni sistem je lestvičastog tipa pri čemu kod pojedinih vrta može da dođe do stapanja ganglija.

Rakovi imaju odvojene polove sa izraženim polnim dimorfizmom, a hermafroditi su retki. Kod najvećeg broja vrste razviće se odvija metamorfozom pri čemu dolazi do presvačenja, odbacivanja stare kutikule, koja postaje mala, tesna i obrazovanja nove.

Klasifikacija

Klasa rakova deli se na potklase:

Slike

Literatura

  • Biblioteka Planeta Zemlja i život na njoj, Čovek i životinjski svet,ZUNS i Srpsko biološko društvo, Beograd, 1987.
  • Brajković M. (2004): Zoologija invertebrata II, ZUNS, Beograd
  • Dogelj, V,A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, beograd, 1971.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, Naučna knjiga, Beograd, 1977.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd, 1979.
  • Mariček, Magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986.
  • Matoničkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: Beskralješnjaci - bilogija nižih avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1998.
  • Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.
  • Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995.
  • Petrov, Brigita, Radović, I,Miličić, Dragana, Petrov, I: Opšta i sistematska zoologija (praktikum), Biološki fakultet, Beograd, 2000
Snežana Trifunović, dipl. biolog