ABO sistem krvnih grupa

Izvor: Bionet Škola
Izmena od 20:17, 9. oktobar 2015. od strane korisnice Tsnena (razgovor | doprinosi)
Idi na navigaciju Idi na pretragu

ABO sistem krvnih grupa je univerzalan kod svih ljudi. Otkriven je krajem XIX veka kada se transfuzija krvi počela šire da primenjuje. Osnivačem imunologije krvi smatra se Karl Landštajner koji je 1902.g, zajedno sa saradnicima, otkrio ABO sistem krvnih grupa, a 1930. za to otkriće dobio Nobelovu nagradu.

Imunogenetika

Krvna plazma čoveka može da sadrži dve vrste antitela koja se nazivaju aglutinini anti-A i anti-B. Na eritrocitima se nalaze dve vrste antigena nazvanih aglutinogeni A i B, koji su po hemijskoj prirodi glikoproteini. I aglutinini i aglutinogeni su pod kontrolom gena i nasleđuju se. U krvi jedne osobe ne mogu se naći istorodno antitelo i antigen (aglutinin anti-A i aglutinogen A ili aglutinin anti-B i aglutinogen B). Ako bi pri transfuziji krvi do toga došlo, dogodila bi se aglutinacija – međusobno slepljivanje eritrocita (gromuljice koje mogu zapušiti krvne sudove i izazvati teške poremećaje), a zatim i njihova hemoliza (razaranje).

Na osnovu prisustva aglutinogena na eritrocitima ljude delimo na 4 grupe:

1. osobe O krvne grupe koje nemaju aglutinogene na eritrocitima, a u krvnoj plazmi imaju oba aglutinina i anti-A i anti-B; pošto nemaju antigene ove osobe su univerzalni davaoci, a krv mogu primati samo od svoje krvne grupe;

2. osobe A krvne grupe na eritrocitima imaju aglutinogen A, a u plazmi aglutinin anti-B; primaju krv od svoje i O krvne grupe, a daju svojoj i AB krvnoj grupi;

3. osobe B krvne grupe na eritrocitima imaju aglutinogen B, a u plazmi aglutinin anti-A; primaju od svoje i O, a daju krv svojoj i Ab krvnoj grupi;

4. osobe AB krvne grupe imaju oba aglutinogena i A i B, dok u plazmi nemaju aglutinine; oni su univerzalni primaoci jer nemaju antitela, a daju samo svojoj krvnoj grupi.

Nasleđivanje ABO sistema krvnih grupa

ABO sistem krvnih grupa

ABO sistem krvnih grupa određuje gen, smešten na hromozomu 16 koji ima tri alela :

  • A,
  • B i
  • O alel.

Aleli A i B su funkcionalni i određuju sintezu određenih antigena (aglutinogena A i B) koji se nalaze na eritrocitima. Alel A određuje sintezu antigena A, a alel B sintezu antigena B. Alel O je nefunkcionalan pa se ne stvara ni jedan od antigena.

Pošto čovek sadrži par hromozoma 16 i na svakom od njih po jedan od alela, onda ova tri alela mogu da se iskombinuju na 6 mogućih načina obrazujući na taj način 6 različitih genotipova:

  • AA, AO,
  • BB, BO,
  • AB i
  • OO.

Aleli A i B su međusobno kodominantni i istovremeno su oba alela dominantna u odnosu na O alel ( (A=B)>O ). Kada se aleli A i B nađu u paru na homologim hromozomima (genotip AB), ispoljiće se dejstvo oba ova alela, odnosno osoba će imati i antigen A i antigen B. Takva osoba ima krvnu grupu AB, te se ta krvna grupa nasleđuje kodominantno. Osoba genotipa AA ili AO ima krvnu grupu A jer se na njenim eritrocitima nalazi antigen A. Slično je i kod osoba B krvne grupe (genotipovi su BB i BO) samo što se kod njih stvara aglutinogen B. Krvnu grupu O određuje jedan genotip – recesivan homozigot (OO). Osobe O krvne grupe ne sadrže ni jedan od antigena.

Svaka osoba pored antigena (na eritrocitima) ima i antitela u krvnoj plazmi. U krvi jedne osobe nikada se ne nalaze istorodni antigen i antitelo(npr. antigen A i antitelo anti-A). Drugačije rečeno, čovek stvara antitelo na antigen koji ne sadrži. Sadržaj antigena i antitela, fenotipovi i genotipovi ABO sistema dati su u tabeli.

Literatura

  • Tucić, N, Matić, Gordana: O genima i ljudima, Centar za primenjenu psihologiju, Beograd, 2002.
  • Marinković, D, Tucić, N, Kekić, V: Genetika, Naučna knjiga, Beograd
  • Tatić, S, Kostić, G, Tatić, B: Humani genom, ZUNS, Beograd, 2002.
  • Matić, Gordana: Osnovi molekularne biologije, Zavet, Beograd, 1997.
  • Ridli, M: Genom - autobiografija vrste u 23 poglavlja, Plato, Beograd, 2001.
  • Prentis S: Biotehnologija, Školska knjiga, Zagreb, 1991.
  • Dumanović, J, marinković, D, Denić, M: Genetički rečnik, Beograd, 1985.
  • Kosanović, M, Diklić, V: Odabrana poglavlja iz humane genetike, Beograd, 1986.
  • Lazarević, M: Ogledi iz medicinske genetike, beograd, 1986.
  • Švob, T. i sradnici: Osnovi opće i humane genetike, Školska knjiga, Zagreb, 1990.
Snežana Trifunović, dipl. biolog