Afrički noj
Klasifikacija | ||||||||||||||
|
Afrički noj (lat. Struthio camelus) je najveća ptica danas iz nadreda ptica trkačica i jedina vrsta reda nojeva.
Rasprostranjenost i stanište
Do sredine 20. veka bili su rasprostranjeni u jugozapadnoj Aziji, na arapskom poluostrvu i Africi. Sada su zbog nekontrolisanog i perkomernog lova, vrsta pri izumiranju u svim regionima osim Srednje i Južne Afrike. Naseljavaju savane, bogate travom i pustinjske predele. U južnoj Africi se uzgajaju zbog kože i perja.
Opis
Nojevi su ogromne, najveće danas postojeće bilateralno simetrične kopnene ptice. Mužjaci su visine do 3 m i težine do 250 kg, sa perjem koje je crno (telo) i belo obojeno (krila i rep), dok su vrat i noge goli. Ženke su za oko trećinu manje i sivo-smeđe boje perja, dok je vrat pokriven paperjem. Imaju dugačak vrat i noge sa dva prsta upravljena ka napred.
Razmnožavanje
Mužjaci su teritorijalnog ponašanja i oko sebe okupljaju nekoliko ženki (3 do 5). Pre parenja izvode tzv. svadbeni ples paradirajući svojim raskošnim crno-belim perjem. Ženke nose jaja u zajedničko gnezdo, udubljenje na tlu, u kome obično bude negde između 15 i 60 jaja. Brigu o jajima uglavnom vodi mužjak, a pomaže mu ženka koju on odabere (glavna ženka) i to tako što on leži na jajima preko noći, a ženka povremeno danju. Ako jaja u gnezdu ima previše, ženka izbacuje ona koja se nalaze skraja pri čemu vodi računa da ne izbaci sopstvena jaja koja uvek zadržava u sredini gnezda. Iz jednog gnezda mladunci se izlegu u isto vreme iako su jaja snele različite ženke. Po izleganju iz jaja mladunci su po boji perja odlično uklopljeni u sredinu. Ako im zapreti opasnost od predatora (lav, bradavičasto prase i sl), roditelji ih brane tako što neprijatelju skreću pažnju na sebe pretvarajući se da su povređeni.
Ponašanje
Nojevi žive u jatima od 5 do 50 godina, na zajedničkoj su ispaši sa drugim životinjama poput antilope i zebre. Tokom sezone parenja, koja traje oko 5 mjeseci, zauzimaju područje od 2-15 km2. Izvan sezone parenja obrazuju se manje grupe od po 2-5 članova. Veoma vole vodu pa se kupaju kad god im se za to ukaže prilika.
Ponekad, da bi se sakrili, leže na zemlji ispruženih vratova što je poslužilo kao verovanje i ušlo u poslovicu da nojevi zakopavaju glavu u pesak
Literatura
- Đorović Ana, Kalezić, M: Morfologija hordata. Biološki fakultet, Beograd
- Kalezić,M: Osnovi morfologije kičmenjaka, ZUNS, Beograd, 2001
- Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
- Petrov Brigita, Radović, I, Miličić Dragana, Petrov I: Opšta i sistematska zoologija (praktikum sa radnom *sveskom), Biološki fakultet, Beograd, 2000
- Petrov Brigita: Skripta za studente molekularne biologije
- Petrov, I: Sakupljanje, preparovanje i čuvanje insekata u zbirkama, Biološki fakultet, Beograd, 2000.
- Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.
- Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995.