Afrički noj

Izvor: Bionet Škola
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Struthio camelus

Klasifikacija

Carstvo Animalia
Tip Chordata
Podtip Vertebrata
Klasa Aves
nadred Palaeognathae
Red Struthioniformes
vrsta Struthio camelus


Afrički noj (lat. Struthio camelus) je najveća ptica danas iz nadreda ptica trkačica i jedina vrsta reda nojeva.

Rasprostranjenost i stanište

Do sredine 20. veka bili su rasprostranjeni u jugozapadnoj Aziji, na arapskom poluostrvu i Africi. Sada su zbog nekontrolisanog i perkomernog lova, vrsta pri izumiranju u svim regionima osim Srednje i Južne Afrike. Naseljavaju savane, bogate travom i pustinjske predele. U južnoj Africi se uzgajaju zbog kože i perja.

Opis

prsti noja

Nojevi su ogromne, najveće danas postojeće bilateralno simetrične kopnene ptice. Mužjaci su visine do 3 m i težine do 250 kg, sa perjem koje je crno (telo) i belo obojeno (krila i rep), dok su vrat i noge goli. Ženke su za oko trećinu manje i sivo-smeđe boje perja, dok je vrat pokriven paperjem. Imaju dugačak vrat i noge sa dva prsta upravljena ka napred.

Razmnožavanje

Mužjaci su teritorijalnog ponašanja i oko sebe okupljaju nekoliko ženki (3 do 5). Pre parenja izvode tzv. svadbeni ples paradirajući svojim raskošnim crno-belim perjem. Ženke nose jaja u zajedničko gnezdo, udubljenje na tlu, u kome obično bude negde između 15 i 60 jaja. Brigu o jajima uglavnom vodi mužjak, a pomaže mu ženka koju on odabere (glavna ženka) i to tako što on leži na jajima preko noći, a ženka povremeno danju. Ako jaja u gnezdu ima previše, ženka izbacuje ona koja se nalaze skraja pri čemu vodi računa da ne izbaci sopstvena jaja koja uvek zadržava u sredini gnezda. Iz jednog gnezda mladunci se izlegu u isto vreme iako su jaja snele različite ženke. Po izleganju iz jaja mladunci su po boji perja odlično uklopljeni u sredinu. Ako im zapreti opasnost od predatora (lav, bradavičasto prase i sl), roditelji ih brane tako što neprijatelju skreću pažnju na sebe pretvarajući se da su povređeni.

Ponašanje

Nojevi žive u jatima od 5 do 50 godina, na zajedničkoj su ispaši sa drugim životinjama poput antilope i zebre. Tokom sezone parenja, koja traje oko 5 mjeseci, zauzimaju područje od 2-15 km2. Izvan sezone parenja obrazuju se manje grupe od po 2-5 članova. Veoma vole vodu pa se kupaju kad god im se za to ukaže prilika.

Ponekad, da bi se sakrili, leže na zemlji ispruženih vratova što je poslužilo kao verovanje i ušlo u poslovicu da nojevi zakopavaju glavu u pesak




Literatura

  • Đorović Ana, Kalezić, M: Morfologija hordata. Biološki fakultet, Beograd
  • Kalezić,M: Osnovi morfologije kičmenjaka, ZUNS, Beograd, 2001
  • Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Petrov Brigita, Radović, I, Miličić Dragana, Petrov I: Opšta i sistematska zoologija (praktikum sa radnom *sveskom), Biološki fakultet, Beograd, 2000
  • Petrov Brigita: Skripta za studente molekularne biologije
  • Petrov, I: Sakupljanje, preparovanje i čuvanje insekata u zbirkama, Biološki fakultet, Beograd, 2000.
  • Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.
  • Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995.
Snežana Trifunović, dipl. biolog