Azemiopinae

Izvor: Bionet Škola
Izmena od 18:37, 31. decembar 2012. od strane korisnice Tsnena (razgovor | doprinosi) (Literatura)
(razl) ← Starija izmena | Najnovija izmena (razl) | Novija izmena → (razl)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Klasifikacija
Carstvo Animalia
Tip Chordata
Podtip Vertebrata
Klasa Reptilia
Potklasa Lepidosauria
Red Squamata
podred Ophidia
porodica Viperidae
potporodica Azemiopinae

Azemiopinae je monotipska potporodica zmija iz porodice ljutica. Sadrži samo jedan rod Azemiops sa jednom jedinom vrstom Azemiops feae koja je otrovna. Prvi primerak ove vrste sakupio je italijanski istraživač Leonardo Fea (Leonardo Fea) pa je po njemu dobila ime. Smatra se jednom od najprimitivnijih otrovnih zmija.

Opis

Ova vrste ne prelazi dužinu od 1 m, po nekim autorima , maksimalna dužina iznosti 77 ((Liem i sar, 1971), odnosno 78 cm (Orlov, 1979). Smatra se najprimitivnijom otrovnicom prema nekoliko osobina:

  • telo je snašno sa kratkim repom
  • krljušti su glatke
  • glava je neznatno spljoštena i eliptična, a ne trouglasta kao kod većine otrovnica
  • nosi jaja (oviparnost)
  • prelazi u stanje hibernacije u zimskom periodu.

Telo je sjajno, tamno sivo-plave boje. Glava je naranžaste do svetlo žute boje, a oči su žućkaste i imaju vertikalne zemice.

Ponašanje i ishrana

Kada se oseti ugroženom reaguje na karakterističan način. Širi telo da izgleda veća nego što jeste, a deo glave iza vilica se proširi tako da inače ovalna glava tada postaje trouglasta. Ponekad trese repom. Hrani se sitnim sisarima.

Rasprostranjenost i stanište

Naseljava jugoistočnu Aziju Kinu, jugoistočni Tibet i Vijetnam. Živi u planinskim predelima do 1000 m nadmosrke visine sa prosečnom temperaturom od 20-25° C i voli veoma vlažna staništa. Ponekad se može naći na putevima, u slami i travi, poljima pirinča pa čak i u kućama kao i oko njih. U Vijetnamu njegovo primarno stanište su šume bambusa i drvenih paprati, gde je šumsko tlo pokriveno trulom vegetacijom i gde postoji dosta nadzemnih i podzemnih potoka. Noćna je životinja, najaktivnija na temperaturi od 18-25° C

Literatura

Snežana Trifunović, dipl. biolog