Razlika između izmena na stranici „Centrozom”
Red 6: | Red 6: | ||
Građu sličnu centriolama imaju cilije ([[treplje]]) i flagele ([[bičevi]]) – dugačke, tanke strukture koje polaze sa površine mnogih eukariotskih ćelija i pokrivene su ćelijskom membranom. Građa im je ista, a razlikuju se samo u dužini – flagele su duže. (Prokarioti takođe imaju flagele ali drugačije strukture.) Pomoću njih se kreću jednoćelijski organizmi (bičari i trepljari među prozoama) kao i spermatozoidi mnogih životinja pa i čoveka. U osnovi svake cilije i flagele je bazalno telašce koje ima isti prečnik kao i cilija ili flagela. Treplje i bičevi izrastaju iz bazalnog telašca tako što se sastoje od 9 grupa po 2 mikrotubule koje formiraju cilindar, a u njegovom centru se nalazi još dodatni par mikrotubula . | Građu sličnu centriolama imaju cilije ([[treplje]]) i flagele ([[bičevi]]) – dugačke, tanke strukture koje polaze sa površine mnogih eukariotskih ćelija i pokrivene su ćelijskom membranom. Građa im je ista, a razlikuju se samo u dužini – flagele su duže. (Prokarioti takođe imaju flagele ali drugačije strukture.) Pomoću njih se kreću jednoćelijski organizmi (bičari i trepljari među prozoama) kao i spermatozoidi mnogih životinja pa i čoveka. U osnovi svake cilije i flagele je bazalno telašce koje ima isti prečnik kao i cilija ili flagela. Treplje i bičevi izrastaju iz bazalnog telašca tako što se sastoje od 9 grupa po 2 mikrotubule koje formiraju cilindar, a u njegovom centru se nalazi još dodatni par mikrotubula . | ||
+ | ===Literatura=== | ||
+ | *Šerban, M, Nada: Ćelija - strukture i oblici, ZUNS, Beograd, 2001 | ||
+ | *Grozdanović-Radovanović, Jelena: Citologija, ZUNS, Beograd, 2000 | ||
+ | *Pantić, R, V: Biologija ćelije, Univerzitet u Beogradu, beograd, 1997 | ||
+ | *Diklić, Vukosava, Kosanović, Marija, Dukić, Smiljka, Nikoliš, Jovanka: Biologija sa humanom genetikom, Grafopan, Beograd, 2001 | ||
+ | *Petrović, N, Đorđe: Osnovi enzimologije, ZUNS, Beograd, 1998. | ||
+ | {{potpis2}} | ||
+ | |||
+ | [[Kategorija:Biologija ćelije]] | ||
+ | [[Kategorija:Virtuelna nastava]] | ||
{{Radi se}} | {{Radi se}} |
Izmena na datum 15. februar 2015. u 20:37
Centrozom je ćelijska struktura koja se sastoji od para centriola obično u blizini jedra. Par centriola su postavljene pod pravim uglom jedna u odnosu na drugu i utisnute su u amorfnu masu koja se sastoji više od 100 različitih proteina. Duplira se u toku S faze interfaze ćelijskog ciklusa, tako se od jednog obrazuje dva para centriola. Na početku mitoze parovi se razilaze na suprotne polove ćelije i predstavljaju oragnizatore deobnog vretena.
Centrozom je struktura koja nema membranu i nije prisutna u ćelijama biljaka (osim nekuh algi i rastavića) i jajnim ćelijama sisara (čoveka). Centriole imaju oblik cilindra čiji je zid izgrađen od 9 grupa po 3 mikrotubule (mikroskopski sitne cevčice) – vidi sliku. Uloga centriola je u organizaciji deobnog vretena koje omogućava kretanje hromozoma za vreme ćelijske deobe.
Građu sličnu centriolama imaju cilije (treplje) i flagele (bičevi) – dugačke, tanke strukture koje polaze sa površine mnogih eukariotskih ćelija i pokrivene su ćelijskom membranom. Građa im je ista, a razlikuju se samo u dužini – flagele su duže. (Prokarioti takođe imaju flagele ali drugačije strukture.) Pomoću njih se kreću jednoćelijski organizmi (bičari i trepljari među prozoama) kao i spermatozoidi mnogih životinja pa i čoveka. U osnovi svake cilije i flagele je bazalno telašce koje ima isti prečnik kao i cilija ili flagela. Treplje i bičevi izrastaju iz bazalnog telašca tako što se sastoje od 9 grupa po 2 mikrotubule koje formiraju cilindar, a u njegovom centru se nalazi još dodatni par mikrotubula .
Literatura
- Šerban, M, Nada: Ćelija - strukture i oblici, ZUNS, Beograd, 2001
- Grozdanović-Radovanović, Jelena: Citologija, ZUNS, Beograd, 2000
- Pantić, R, V: Biologija ćelije, Univerzitet u Beogradu, beograd, 1997
- Diklić, Vukosava, Kosanović, Marija, Dukić, Smiljka, Nikoliš, Jovanka: Biologija sa humanom genetikom, Grafopan, Beograd, 2001
- Petrović, N, Đorđe: Osnovi enzimologije, ZUNS, Beograd, 1998.