Fisiona deoba

Izvor: Bionet Škola
Izmena od 19:43, 11. mart 2011. od strane korisnice Tsnena (razgovor | doprinosi)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Fisiona deoba bakterije: ćelijski zid i membrana (crveno), hromozom, DNK (plavo), mesto pričvršćivanja DNK za membranu (žuta tačka), citoplazma (zeleno)

Fisiona deoba (binarna fisija, binarna deoba ili amitoza) je tip razmnožavanja bakterija (prokariota), nekih protozoa kao i nekih organela u eukariotskoj ćeliji pri kome se jedna ćelija podeli na dve nove ćelije. Brzina i intezitet razmnožavanja su ogromni o čemu govori podatak da se u povoljnim uslovima neke bakterije dele na svakih 20 do 30 minuta.

Fisiona deoba se razlikuje od mitoze, regeneracije tela posle njegovog presecanja na dva dela (bodljokošcii neki pljosnati crvi) kao i od vegetativnog razmnožavanja kod biljaka.

Replikacija

Pre deobe DNK se pričvrsti za ćelijsku membranu,a zatim se izvrši njena replikacija. Bakterije sadrže jedan molekul DNK u obliku prstena.

Replikacija počinje na jednom mestu kružnog molekula DNK. lanci DNK se razdvoje i prema svakom od njih se po principu komplementarnosti sintetiše novi lanac. Tako se obrazuju dva molekula DNK od kojih svaki sadrži jedan stari lanac i jedan novi lanac (semikonzervativnost) koji su međusobno komplementarni. Novoformirani molekuli DNK su međusobno potpuno isti čime se obezbeđuje da nove ćelije imaju ista svojstva kao i ćelija od koje su nastale.

Procesi posle replikacije

Posle izvršene replikacije u ćeliji su tada dva jednaka molekula kružne DNK. Novonastali molekul se pričvrsti za ćelijsku membranu pored starog molekula. Nakon toga se bakterija podeli na dva jednaka ili nejednaka dela sa po jednim molekulom DNK u svakom delu.

Stopa razmnožavanja bakterija

U povoljnim uslovima bakterije se dele na svakih 20-30 minuta, što im daje neverovatni potencijal razmnožavanja. Od samo jedne bakterije bi posle 24 časa neprekidnog razmnožavanja nastalo 2,81x1014 bakterija što je jednako broju ćelija u ljudskom organizmu. Očigledno je da lečenje bakterijskih bolesti mora da bude veoma brzo i efikasno. Srećom, bakterije veoma retko mogu da dugo održe ovu stopu razmnožavanja jer ih ograničavaju faktori spoljašnje sredine (nedostatak hranljivih materija, infekcije bakteriofagima i dr.)

Literatura:

  • Vujaklija, M: Leksikon stranih reči i izraza, Prosveta, Beograd
  • Grozdanović-Radovanović, Jelena: Citologija, ZUNS, Beograd, 2000
  • Nešković Mirjana, Konjević R, Ćulafić Ljubinka (2002): Fiziologija biljaka, NNK, Beograd
  • Karlson, P: Biokemija, Školska knjiga, Zagreb, 1976
  • Petrović, N, Đorđe: Osnovi enzimologije, ZUNS, Beograd, 1998
  • Šerban, M, Nada: Ćelija - strukture i oblici, ZUNS, Beograd, 2001
  • Sarić, M. (1975): Fiziologija biljaka, Naučna knjiga, Beograd
  • Kojić, M. (1989): Botanika, Naučna knjiga, Beograd
Snežana Trifunović, dipl. biolog