Razlika između izmena na stranici „Genetički kod”
(Preusmerenje na Genetički) |
|||
Red 1: | Red 1: | ||
− | + | '''Genetički kod''' | |
+ | |||
+ | ''Jezik'' za prenošenje genetičke poruke od DNK(gena) do proteina naziva se genetička šifra(kod), a sadržana je u redosledu baza na lancu DNK. Njegova je jedinica niz od tri nukleotida (triplet) DNK i on se u celini komplementarno prenosi na i-RNK (koja umesto timina ima uracil). Svaki triplet na i-RNK je kodon za jednu aminokiselinu, a niz međusobno povezanih aminokiselina čini polipeptidni lanac (protein). | ||
+ | |||
+ | Ubrzo nakon upoznavanja primarne i sekundarne strukture DNK postalo je jasno da je genetička informacija u DNK smeštena u šifrovanom obliku. Dakle, sinteza proteina predstavljala bi zapravo proces dešifrovanja, gde se genetička informacija koju nosi i-RNK prevodi i redosled aminokiselina u proteinima uz pomoć t-RNK kao posrednika u tim procesima. | ||
+ | |||
+ | ==Kod,kodon, antikodon== | ||
+ | S obzirom da se proteini sastoje od 20 aminokiselina, a nukleinske kiseline od samo 4 različita nukleotida, jasno je da različite grupe od nekoliko nukleotida predstavljaju šifre za različite aminokiseline. Grupe od po dva nukleotida mogle bi da šifruju samo 16 aminokiselina (42= 16 ). Zato , broj različitih grupa od po trii nukleotida (triplet[1]) koje mogu da sačine četiri nukleotida iznosi 64 (43=64), a to je više nego dovoljno za šifrovanje 20 aminokiselina. Tri uzastopna ista ili različita nukleotida DNK (triplet) nazivaju se kodon. Kodoni DNK se prepisuju na i-RNK tako da i ona sadrži kodone.Prepisivanje se vrši po principu komplementarnosti tako da da se npr. kodon DNK ATG (adenin-timin-guanin) prepisuje u kodon UAC na i-RNK. Odnosi između kodona i aminokiselina određeni su skupom znakova koji se nazivaju genetički kod. | ||
+ | |||
+ | Početak i kraj šifre za sintezu jednog polipeptidnog lanca obeleženi su posebnim kodonima. Početak tzv. start-kodonom (AUG), a kraj stop-kodonima (UAA, UAG i UGA). Start-kodon, osim što predstavlja mesto od koga započinje čitanje i-RNK je istovremeno i kodon koji određuje aminokiselinu metionin. Stop-kodoni ne odgovaraju ni jednoj aminokiselini pa se nazivaju i besmislenim kodonima (engl. nonsense). | ||
+ | |||
+ | Ulogu prevodioca ove šifre u redosled aminokiselina u proteinu igra t-RNK koja sadrži antikodon. Antikodon je triplet nukleotida t-RNK komplementaran kodonu i-RNK. U zavisnosti od toga koji antikodon sadrži t-RNK će za sebe vezati tačno određenu aminokiselinu. Npr.aminokiselina izoleucin određena je kodonom ATG koji se na i-RNK prepisuje u kodon UAC pa će se izoleucin vezati za t-RNK koja nosi antikodon AUG. | ||
+ | |||
+ | ==Svojstva genetičkog koda== | ||
+ | |||
+ | Genetički kod pokazuje tri važne osobine: | ||
+ | *univerzalnost, | ||
+ | *izrođenost i | ||
+ | *očitava se bez preklapanja. | ||
+ | |||
+ | Univerzalnost znači da je g. kod isti za sve biološke vrste, odnosno da pojedini kodoni u gotovo svim biološkim vrstama odgovaraju istoj aminokiselini[2]. Izrođenost (degenerativnost) genetičkog koda znači da jednu aminokiselinu najčešće određuje veći broj kodona[3]. Kodoni koji određuju istu aminokiselinu često su vrlo slični i najčešće se razlikuju samo u trećem nukleotidu, tako da ako dođe do zamene nukleotida to ne predstavlja i zamenu aminokiseline u proteinu. Očitavanje bez preklapanja znači da nukleotidi jednog kodona nikada ne pripadaju istovremeno i susednim kodonima. | ||
+ | |||
+ | ==Tabela standardnog genetičkog koda== | ||
+ | |||
+ | <table id="Table 1" border="1" cellpadding="3" cellspacing="0"> | ||
+ | <caption> | ||
+ | Ova tabela pokazuje 64 kodona i aminokiseline koji oni kodiraju. | ||
+ | </caption> | ||
+ | |||
+ | <tr> | ||
+ | <td rowspan=2 colspan=2></td> | ||
+ | <th colspan=4 border=0>Друга база</th> | ||
+ | </tr> | ||
+ | |||
+ | <tr> | ||
+ | <th>U</th> | ||
+ | <th>C</th> | ||
+ | <th>A</th> | ||
+ | <th>G</th> | ||
+ | </tr> | ||
+ | |||
+ | <tr> | ||
+ | <th rowspan="4" border="0">Прва<br />база</th> | ||
+ | <th>U</th> | ||
+ | <td> | ||
+ | UUU (Phe/F) [[Fenilalanin]]<br /> | ||
+ | UUC (Phe/F) [[Fenilalanin]]<br /> | ||
+ | UUA (Leu/L) [[Leucin]]<br /> | ||
+ | UUG (Leu/L) [[Leucin]], ''Start''<br /> | ||
+ | </td> | ||
+ | <td> | ||
+ | UCU (Ser/S) [[Serin]]<br /> | ||
+ | UCC (Ser/S) [[Serin]]<br /> | ||
+ | UCA (Ser/S) [[Serin]]<br /> | ||
+ | UCG (Ser/S) [[Serin]]<br /> | ||
+ | </td> | ||
+ | <td> | ||
+ | UAU (Tyr/Y) [[Tirozin]]<br /> | ||
+ | UAC (Tyr/Y) [[Tirozin]]<br /> | ||
+ | UAA Ochre (''Stop'')<br /> | ||
+ | UAG Amber (''Stop'')<br /> | ||
+ | </td> | ||
+ | <td> | ||
+ | UGU (Cys/C) [[Цистеин]]<br /> | ||
+ | UGC (Cys/C) [[Цистеин]]<br /> | ||
+ | UGA Opal (''Stop'')<br /> | ||
+ | UGG (Trp/W) [[Триптофан]]<br /> | ||
+ | </td> | ||
+ | </tr> | ||
+ | |||
+ | <tr> | ||
+ | <th>C</th> | ||
+ | <td> | ||
+ | CUU (Leu/L) [[Леуцин]]<br /> | ||
+ | CUC (Leu/L) [[Леуцин]]<br /> | ||
+ | CUA (Leu/L) [[Леуцин]]<br /> | ||
+ | CUG (Leu/L) [[Леуцин]], ''Start''<br /> | ||
+ | </td> | ||
+ | <td> | ||
+ | CCU (Pro/P) [[Пролин]]<br /> | ||
+ | CCC (Pro/P) [[Пролин]]<br /> | ||
+ | CCA (Pro/P) [[Пролин]]<br /> | ||
+ | CCG (Pro/P) [[Пролин]]<br /> | ||
+ | </td> | ||
+ | <td> | ||
+ | CAU (His/H) [[Хистидин]]<br /> | ||
+ | CAC (His/H) [[Хистидин]]<br /> | ||
+ | CAA (Gln/Q) [[Глутамин]]<br /> | ||
+ | CAG (Gln/Q) [[Глутамин]]<br /> | ||
+ | </td> | ||
+ | <td> | ||
+ | CGU (Arg/R) [[Аргинин]]<br /> | ||
+ | CGC (Arg/R) [[Aргинин]]<br /> | ||
+ | CGA (Arg/R) [[Aргинин]]<br /> | ||
+ | CGG (Arg/R) [[Aргинин]]<br /> | ||
+ | </td> | ||
+ | </tr> | ||
+ | |||
+ | <tr> | ||
+ | <th>A</th> | ||
+ | <td> | ||
+ | AUU (Ile/I) [[Изолеуцин]], ''Start''<sup>2</sup><br /> | ||
+ | AUC (Ile/I) [[Изолеуцин]]<br /> | ||
+ | AUA (Ile/I) [[Изолеуцин]]<br /> | ||
+ | AUG (Met/M) [[Метионин]], ''Start''<sup>1</sup><br /> | ||
+ | </td> | ||
+ | <td> | ||
+ | ACU (Thr/T) [[Треонин]]<br /> | ||
+ | ACC (Thr/T) [[Треонин]]<br /> | ||
+ | ACA (Thr/T) [[Tреонин]]<br /> | ||
+ | ACG (Thr/T) [[Tреонин]]<br /> | ||
+ | </td> | ||
+ | <td> | ||
+ | AAU (Asn/N) [[Aспарагин]]<br /> | ||
+ | AAC (Asn/N) [[Aспарагин]]<br /> | ||
+ | AAA (Lys/K) [[Лизин]]<br /> | ||
+ | AAG (Lys/K) [[Лизин]]<br /> | ||
+ | </td> | ||
+ | <td> | ||
+ | AGU (Ser/S) [[Serin]]<br /> | ||
+ | AGC (Ser/S) [[Serin]]<br /> | ||
+ | AGA (Arg/R) [[Аргинин]]<br /> | ||
+ | AGG (Arg/R) [[Aргинин]]<br /> | ||
+ | </td> | ||
+ | </tr> | ||
+ | |||
+ | <tr> | ||
+ | <th>G</th> | ||
+ | <td> | ||
+ | GUU (Val/V) [[Валин]]<br /> | ||
+ | GUC (Val/V) [[Валин]]<br /> | ||
+ | GUA (Val/V) [[Валин]]<br /> | ||
+ | GUG (Val/V) [[Валин]], ''Start''<sup>2</sup><br /> | ||
+ | </td> | ||
+ | <td> | ||
+ | GCU (Ala/A) [[Aланин]]<br /> | ||
+ | GCC (Ala/A) [[Aланин]]<br /> | ||
+ | GCA (Ala/A) [[Aланин]]<br /> | ||
+ | GCG (Ala/A) [[Aланин]]<br /> | ||
+ | </td> | ||
+ | <td> | ||
+ | GAU (Asp/D) [[Аспаратинска киселина]]<br /> | ||
+ | GAC (Asp/D) [[Аспаратинска киселина]]<br /> | ||
+ | GAA (Glu/E) [[Глутаминска киселина]]<br /> | ||
+ | GAG (Glu/E) [[Глутаминска киселина]]<br /> | ||
+ | </td> | ||
+ | <td> | ||
+ | GGU (Gly/G) [[Glicin]]<br /> | ||
+ | GGC (Gly/G) [[Glicin]]<br /> | ||
+ | GGA (Gly/G) [[Glicin]]<br /> | ||
+ | GGG (Gly/G) [[Glicin]]<br /> | ||
+ | </td> | ||
+ | </tr> | ||
+ | </table> | ||
+ | |||
+ | |||
+ | <sup>1</sup> Kodon AUG je šifra za aminokiselinu [[metionin]] i u isto vreme je sart-kodon. | ||
+ | <br /> | ||
+ | <sup>2</sup>Start-kodon samo kod prokariota. | ||
+ | |||
+ | ==Literatura== | ||
+ | |||
+ | *Dumanović, J, marinković, D, Denić, M: Genetički rečnik, Beograd, 1985. | ||
+ | *Kosanović, M, Diklić, V: Odabrana poglavlja iz humane genetike, Beograd, 1986. | ||
+ | *Lazarević, M: Ogledi iz medicinske genetike, Beograd, 1986. | ||
+ | *Marinković, D, Tucić, N, Kekić, V: Genetika, Naučna knjiga, Beograd | ||
+ | *Matić, Gordana: Osnovi molekularne biologije, Zavet, Beograd, 1997. | ||
+ | *Prentis S: Biotehnologija, Školska knjiga, Zagreb, 1991. | ||
+ | *Ridli, M: Genom - autobiografija vrste u 23 poglavlja, Plato, Beograd, 2001. | ||
+ | *Tatić, S, Kostić, G, Tatić, B: Humani genom, ZUNS, Beograd, 2002. | ||
+ | *Tucić, N, Matić, Gordana: O genima i ljudima, Centar za primenjenu psihologiju, Beograd, 2002. | ||
+ | *Švob, T. i sradnici: Osnovi opće i humane genetike, Školska knjiga, Zagreb, 1990. | ||
+ | *Šerban, Nada: ćelija - strukture i oblici, ZUNS, Beograd, 2001 | ||
+ | |||
+ | |||
+ | [[Kategorija:Molekularna biologija]][[Kategorija:Virtuelna nastava]] |
Izmena na datum 18. januar 2008. u 21:32
Genetički kod
Jezik za prenošenje genetičke poruke od DNK(gena) do proteina naziva se genetička šifra(kod), a sadržana je u redosledu baza na lancu DNK. Njegova je jedinica niz od tri nukleotida (triplet) DNK i on se u celini komplementarno prenosi na i-RNK (koja umesto timina ima uracil). Svaki triplet na i-RNK je kodon za jednu aminokiselinu, a niz međusobno povezanih aminokiselina čini polipeptidni lanac (protein).
Ubrzo nakon upoznavanja primarne i sekundarne strukture DNK postalo je jasno da je genetička informacija u DNK smeštena u šifrovanom obliku. Dakle, sinteza proteina predstavljala bi zapravo proces dešifrovanja, gde se genetička informacija koju nosi i-RNK prevodi i redosled aminokiselina u proteinima uz pomoć t-RNK kao posrednika u tim procesima.
Sadržaj
Kod,kodon, antikodon
S obzirom da se proteini sastoje od 20 aminokiselina, a nukleinske kiseline od samo 4 različita nukleotida, jasno je da različite grupe od nekoliko nukleotida predstavljaju šifre za različite aminokiseline. Grupe od po dva nukleotida mogle bi da šifruju samo 16 aminokiselina (42= 16 ). Zato , broj različitih grupa od po trii nukleotida (triplet[1]) koje mogu da sačine četiri nukleotida iznosi 64 (43=64), a to je više nego dovoljno za šifrovanje 20 aminokiselina. Tri uzastopna ista ili različita nukleotida DNK (triplet) nazivaju se kodon. Kodoni DNK se prepisuju na i-RNK tako da i ona sadrži kodone.Prepisivanje se vrši po principu komplementarnosti tako da da se npr. kodon DNK ATG (adenin-timin-guanin) prepisuje u kodon UAC na i-RNK. Odnosi između kodona i aminokiselina određeni su skupom znakova koji se nazivaju genetički kod.
Početak i kraj šifre za sintezu jednog polipeptidnog lanca obeleženi su posebnim kodonima. Početak tzv. start-kodonom (AUG), a kraj stop-kodonima (UAA, UAG i UGA). Start-kodon, osim što predstavlja mesto od koga započinje čitanje i-RNK je istovremeno i kodon koji određuje aminokiselinu metionin. Stop-kodoni ne odgovaraju ni jednoj aminokiselini pa se nazivaju i besmislenim kodonima (engl. nonsense).
Ulogu prevodioca ove šifre u redosled aminokiselina u proteinu igra t-RNK koja sadrži antikodon. Antikodon je triplet nukleotida t-RNK komplementaran kodonu i-RNK. U zavisnosti od toga koji antikodon sadrži t-RNK će za sebe vezati tačno određenu aminokiselinu. Npr.aminokiselina izoleucin određena je kodonom ATG koji se na i-RNK prepisuje u kodon UAC pa će se izoleucin vezati za t-RNK koja nosi antikodon AUG.
Svojstva genetičkog koda
Genetički kod pokazuje tri važne osobine:
- univerzalnost,
- izrođenost i
- očitava se bez preklapanja.
Univerzalnost znači da je g. kod isti za sve biološke vrste, odnosno da pojedini kodoni u gotovo svim biološkim vrstama odgovaraju istoj aminokiselini[2]. Izrođenost (degenerativnost) genetičkog koda znači da jednu aminokiselinu najčešće određuje veći broj kodona[3]. Kodoni koji određuju istu aminokiselinu često su vrlo slični i najčešće se razlikuju samo u trećem nukleotidu, tako da ako dođe do zamene nukleotida to ne predstavlja i zamenu aminokiseline u proteinu. Očitavanje bez preklapanja znači da nukleotidi jednog kodona nikada ne pripadaju istovremeno i susednim kodonima.
Tabela standardnog genetičkog koda
Друга база | |||||
---|---|---|---|---|---|
U | C | A | G | ||
Прва база |
U |
UUU (Phe/F) Fenilalanin |
UCU (Ser/S) Serin |
UAU (Tyr/Y) Tirozin |
UGU (Cys/C) Цистеин |
C |
CUU (Leu/L) Леуцин |
CCU (Pro/P) Пролин |
CAU (His/H) Хистидин |
CGU (Arg/R) Аргинин |
|
A |
AUU (Ile/I) Изолеуцин, Start2 |
ACU (Thr/T) Треонин |
AAU (Asn/N) Aспарагин |
AGU (Ser/S) Serin |
|
G |
GUU (Val/V) Валин |
GCU (Ala/A) Aланин |
GAU (Asp/D) Аспаратинска киселина |
GGU (Gly/G) Glicin |
1 Kodon AUG je šifra za aminokiselinu metionin i u isto vreme je sart-kodon.
2Start-kodon samo kod prokariota.
Literatura
- Dumanović, J, marinković, D, Denić, M: Genetički rečnik, Beograd, 1985.
- Kosanović, M, Diklić, V: Odabrana poglavlja iz humane genetike, Beograd, 1986.
- Lazarević, M: Ogledi iz medicinske genetike, Beograd, 1986.
- Marinković, D, Tucić, N, Kekić, V: Genetika, Naučna knjiga, Beograd
- Matić, Gordana: Osnovi molekularne biologije, Zavet, Beograd, 1997.
- Prentis S: Biotehnologija, Školska knjiga, Zagreb, 1991.
- Ridli, M: Genom - autobiografija vrste u 23 poglavlja, Plato, Beograd, 2001.
- Tatić, S, Kostić, G, Tatić, B: Humani genom, ZUNS, Beograd, 2002.
- Tucić, N, Matić, Gordana: O genima i ljudima, Centar za primenjenu psihologiju, Beograd, 2002.
- Švob, T. i sradnici: Osnovi opće i humane genetike, Školska knjiga, Zagreb, 1990.
- Šerban, Nada: ćelija - strukture i oblici, ZUNS, Beograd, 2001