Razlika između izmena na stranici „Kiprovina”
(New page: '''Kiprovina''', vrbica, vrbovica (lat. Epilobium anguistifolium) je biljka iz porodice pupoljki (Onagraceae). '''Poreklo naučnog imena''': * roda od grčkog epi = na i lobium= ljuska, ...) |
|||
Red 8: | Red 8: | ||
*Chamaenerion angustifolium (L.) Scop. | *Chamaenerion angustifolium (L.) Scop. | ||
* Epilobium spicatum Lam. | * Epilobium spicatum Lam. | ||
− | + | ==Sistematika == | |
+ | *carstvo: Plantae | ||
+ | *razdeo: Magnoliophyta | ||
+ | *klasa: Magnoliopsida | ||
+ | *red: Myrtales | ||
+ | *familija: Onagraceae | ||
+ | *rod: Epilobium | ||
+ | *vrsta: E. angustifolium | ||
+ | |||
==Opis biljke== | ==Opis biljke== | ||
Stablo je nerazgranato, golo i uspravno, a pri vrhu crvenkaste boje. Na njemu su spiralno raspoređeni lancelasti listovi na kratkim drškama ili sedeći, dužine 10 - 15 cm, a širine 1 - 2 cm (najviše do 4 cm). Cvetovi su sakupljeni u dugačke grozdaste cvasti. Neznatno su zigomorfni i u prečniku široki 1,5 - 2 cm. Krunicu čini 4 objajasta ili okrugla listića različite veličine, dva gornja su veća od donjih. Čašičnih listića takođe ima 4, linearno-lancelastog su oblika i najčešće su iste dužine kao krunični listići. Plod je uska, četvorouglasta čahura dužine 4-8 cm i crvene boje. Otvara se pucanjem na četiri dela koji se savijaju unazad i oslobađaju veliki broj semena sa dugačkim, belim čupercima. | Stablo je nerazgranato, golo i uspravno, a pri vrhu crvenkaste boje. Na njemu su spiralno raspoređeni lancelasti listovi na kratkim drškama ili sedeći, dužine 10 - 15 cm, a širine 1 - 2 cm (najviše do 4 cm). Cvetovi su sakupljeni u dugačke grozdaste cvasti. Neznatno su zigomorfni i u prečniku široki 1,5 - 2 cm. Krunicu čini 4 objajasta ili okrugla listića različite veličine, dva gornja su veća od donjih. Čašičnih listića takođe ima 4, linearno-lancelastog su oblika i najčešće su iste dužine kao krunični listići. Plod je uska, četvorouglasta čahura dužine 4-8 cm i crvene boje. Otvara se pucanjem na četiri dela koji se savijaju unazad i oslobađaju veliki broj semena sa dugačkim, belim čupercima. |
Izmena na datum 10. maj 2008. u 20:07
Kiprovina, vrbica, vrbovica (lat. Epilobium anguistifolium) je biljka iz porodice pupoljki (Onagraceae).
Poreklo naučnog imena:
- roda od grčkog epi = na i lobium= ljuska, mahuna (zato što se na plodu zadržava cvetni omotač);
- vrste od lat. angustus= uzan i folium=list (uskolistan).
Sinonimi:
- Chamaenerion angustifolium (L.) Scop.
- Epilobium spicatum Lam.
Sistematika
- carstvo: Plantae
- razdeo: Magnoliophyta
- klasa: Magnoliopsida
- red: Myrtales
- familija: Onagraceae
- rod: Epilobium
- vrsta: E. angustifolium
Opis biljke
Stablo je nerazgranato, golo i uspravno, a pri vrhu crvenkaste boje. Na njemu su spiralno raspoređeni lancelasti listovi na kratkim drškama ili sedeći, dužine 10 - 15 cm, a širine 1 - 2 cm (najviše do 4 cm). Cvetovi su sakupljeni u dugačke grozdaste cvasti. Neznatno su zigomorfni i u prečniku široki 1,5 - 2 cm. Krunicu čini 4 objajasta ili okrugla listića različite veličine, dva gornja su veća od donjih. Čašičnih listića takođe ima 4, linearno-lancelastog su oblika i najčešće su iste dužine kao krunični listići. Plod je uska, četvorouglasta čahura dužine 4-8 cm i crvene boje. Otvara se pucanjem na četiri dela koji se savijaju unazad i oslobađaju veliki broj semena sa dugačkim, belim čupercima.
Stanište i rasprostranjenost
Raste na šumskim čistinama i paljevinama od nizina pa do subalpskog i alpskog pojasa. Voli sveža, hranljiva, bogata nitratima zemljišta. Rasprostranjena je skoro u celoj Aziji, Severnoj Americi i Grenlandu, a u Evropi severno do Norveške i Islanda.
Upotreba
Upotrebljava se i kao sveža biljka, tako da se od proleća do jeseni može uživati u posebnom ukusu mladih izdanaka, listova i podanaka. Tako se sasvim mladi slatkasti prolećni izdanci, zajedno s rizomom, u aprilu i u maju mogu prirediti kao špargla. Za jelo su odlični i sočni vrhovi mladih stabljika i mladi kiselkasti listovi. U nekim zemljama (ranije Rusija) listovi kiprovine su se dodavali kineskom čaju. Pored toga, vrbolika se ubraja u najvažnije divlje medonosne biljke: daje veoma popularnu belu vrstu meda.
Literatura
- Gostuški,R: Lečenje lekovitim biljem, Narodna knjiga, Beograd, 1979.
- Grlić, Lj: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, August Cesarec, Zagreb, 1986.
- Jančić, R: Lekovite biljke sa ključem za određivanje, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
- Jančić, R: Botanika farmaceutika, Službeni list SCG, Beograd, 2004.
- Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.
- Kojić, M, Stamenković, V, Jovanović, D: Lekovite biljke jugoistične Srbije, ZUNS, Beograd 1998.
- Marin, P, Tatić, B: Etimološki rečnik, NNK Internacional, Beograd, 2004.
- Mindel, E: Vitaminska biblija, FaMilet, 1997.
- Stamenković, V: Naše neškodljive lekovite biljke, Trend, Leskovac
- Tucakov, J: Lečenje biljem, Rad, Beograd, 1984.