Leiopelmatidae

Izvor: Bionet Škola
Izmena od 21:05, 2. decembar 2014. od strane korisnice Tsnena (razgovor | doprinosi)
(razl) ← Starija izmena | Najnovija izmena (razl) | Novija izmena → (razl)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Klasifikacija
Carstvo Animalia
Tip Chordata (hordati)
Podtip Vertebrata (kičmenjaci)
Klasa Amphibia (vodozemci)
Potklasa
Red Anura (žabe)
Podred
Familija Leiopelmatidae
Rod
Vrsta


Leiopelmatidae ili novozelandske žabe je jedna od primitivnih porodica žaba koja se sastoji od samo 4 vrste iz roda Leiopelma koji je endemit Novog Zelanda. Leiopelmatidae je drevna grupa koja datira iz vremena kada se Novi Zeland odvojio od ostatka kontinenta, negde iz doba mezozoika. Smatra se da su mnoge primitivne osobine nasleđene od zajedničkog pretka sa porodicom repatih žaba (Ascaphidae). To su male žabe, koje dostižu maksimalnu dužinu od 50 mm, sa širokom glavom. Nemaju zvučne kese ni sposobnost proizvodnje glasova, ali kada su uznemirene ili kada osete opasnost proizvode zvuke koji liče na škripanje. Nemaju bubne opne. Poznati su mnogi fosili koji su naseljavali i ostrva oko N. Zelanda.

Jaja polažu nedaleko od vode. Razviće je direktno tako da nemaju stadijum punoglavca. Mladunci vrsta Leiopelma hamiltoni i Leiopelma archeyi na roditeljskim leđima kompletiraju svoje razviće. Za razliku od većine žaba ne mogu da izbacuju jezik da bi ulovile plen. Nemaju sposobnost da proizvode glas.

Stanište

Vlažne šume, potoci i kamenita staništa

Rasprostranjenost

Severno ostrvo, Muad ostrvo, Stephens ostrvo, Veliko Koralno Ostrvo i Novi Zeland.

Sistematika i konzervacioni status

Porodici Leiopelmatidae pripadaju 4 vrste iz roda Leiopelma:

Vodozemci na Internetu
AmphibiaWeb
Vodozemci Srbije
PMF - biologija NS
БСЭ
AnimalDiversity Web
Amphibians and Reptiles of Europe
Tree of Life
Amphibian Species

Literatura

  • Brem, A., E.: Život životinja, Prosvjeta, Zagreb, 1982.
  • Marcon, E., Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Radović, I., Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.
Snežana Trifunović, dipl. biolog
Bubamara.gif