Malina
Klasifikacija | ||||||||||||||||||||
|
Malina ili lat. Rubus idaeus je biljka iz porodice ruža (Rosaceae).
Opis biljke
Višegodišnji žbun sa uspravnim, zeljastim stablom. Listovi složeni od 3-7 listića, dlakavi. Cvetovi beli sa dugačkim cvetnim drškama, sakupljeni na vrhovima grana ili u pazuhu listova u grozdaste cvasti. Plodovi su mnogobrojne koštunice koje su spojene razraslom, sočnom cvetnom ložom crvene, ređe žute boje.
Droga i hemijski sastav
Koriste se mladi, dobro razvijeni listovi i vršni delovi izdanka i zreli plodovi. List nije dovoljno hemijski proučen. Sadrži vitamine C i E, bojene materije, tanine i flavonoide. U plodu se nalazi više sastojaka od kojih se izdvajaju šećeri (glukoza, fruktoza, saharoza), organske kiseline (jabučna, limunska, salicilna, elaginska i dr.), etarsko ulje, bojene i taninske materije, vitamine C i E i dr.
Upotreba
List se praktično koristi samo u narodnoj medicini za ispiranje usne duplje kod upale njene sluzokože, kod upale ždrela i kod proliva. Ulazi u sastav mnogobrojnih mešavina za lečenje oboljenja kardio-vaskularnog, želudačno-crevnog sistema, menstrualnih i hormonskih poremećaja i avitaminoza. Takođe ulazi u sastav mešavina za tzv. prolećno čišćenje krvi. List maline može da zameni neke čajeve, kao što su indijski, gruzijski i ruski.
U mnogim zemljama se plod koristi u naučnoj medicini kao sredstvo za izbacivanje tečnosti, kod proliva i ekcema. Ekstrakt iz ploda deluje protiv virusa. Pored toga on aktivira pankreas na lučenje insulina pa time snižava šećer u krvi. Koristi se i u prehrambenoj industriji.
U poslednje vreme se istražuje delovanje maline na maligne ćelije. Ustanovljeno je da elaginska kiselina, koje ima dosta u malinama, sprečava umnožavanje ćelija raka. Preventivno i suzbijajuće dejstvo ima i plod i čaj od lišća maline (i drugog jagodičastog voća: jagode, kupine i dr.). U terapiji malignih oboljenja maline nisu lek i ne mogu da ga zamene, ali su dobra zaštita od tih bolesti.
Literatura
- Gostuški,R: Lečenje lekovitim biljem, Narodna knjiga, Beograd, 1979.
- Grlić, Lj: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, August Cesarec, Zagreb, 1986.
- Jančić, R: Lekovite biljke sa ključem za određivanje, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
- Jančić, R: Botanika farmaceutika, Službeni list SCG, Beograd, 2004.
- Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.
- Kojić, M, Stamenković, V, Jovanović, D: Lekovite biljke jugoistične Srbije, ZUNS, Beograd 1998.
- Marin, P, Tatić, B: Etimološki rečnik, NNK Internacional, Beograd, 2004.
- Mindel, E: Vitaminska biblija, FaMilet, 1997.
- Stamenković, V: Naše neškodljive lekovite biljke, Trend, Leskovac
- Tucakov, J: Lečenje biljem, Rad, Beograd, 1984.
- Šilić, Č:Atlas drveća i grmlja, ZUNS Sarajevo i ZUNS Beograd, 1990.