Maslina

Izvor: Bionet Škola
Izmena od 20:23, 9. mart 2014. od strane korisnice Tsnena (razgovor | doprinosi)
(razl) ← Starija izmena | Najnovija izmena (razl) | Novija izmena → (razl)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Veronika.jpg
Klasifikacija
Carstvo Plantae
Razdeo Magnoliophyta
Klasa Magnoliopsida
Red Lamiales
Familija Oleaceae
Rod Olea
Vrsta Olea europaea


Drvo masline (Milina u Grčkoj, avgust 2010.)
Plod i list masline (Milina u Grčkoj, avgust 2010.)

Maslina (maslinka, maslica, uljicauljenika, oliva) ili lat. Olea europaea je vrsta niskog drveta koja potiče iz istočnog Mediterana i pripada istoimenoj familiji (Oleaceae).

Opis biljke

Zimzeleno drvo koje raste u Sredozemlju gde se ulje, koje se dobija preradom plodova ove biljke, smatra simbolom mediteranskog načina ishrane. Istovremeno je i simbol mira, plodnosti, izobilja i dugovečnosti. Listovi su eliptični, duguljasti, kožasti sa tamnozelenim licem i srebrnastosivim naličjem i vrlo kratkom drškom. Iz pazuha listova razvijaju se uspravne grozdaste cvasti koje čine cvetovi sa belom krunicom. Čašica i krunica imaju po 4 listića. Plod je jestiva koštunica, poznata kao maslinka, tamnoplave do skoro crne boje i od njega se dobija čuveno maslinovo ulje.

Lekoviti sastojci

Plod masline bogat je belančevinama, hlorofilom, saponinima, voskom, smolom, vitaminima A, D, K i E, masnim kiselinama kao što su: oleinska, stearinska, palmitinska, mnogim mineralima, enzimima i dr. U staro vreme se maslinovo ulje koristilo za ishranu, higijenu i ulepšavanje, osvetljenje, lečenje i u ritualne svrhe. Vitamin E i oleinska kiselina su poznati i dokazani antioksidansi. Danas u svetu postoji više od 50 vrsta maslinovog drveta koje se gaji širom sveta upravo zbog proizvodnje ulja ili tečnog zlata kao se vrlo često naziva.

Maslinovo ulje

Plod je bogat uljem, koji se cedi korištenjem pritiska kroz razne prese (hladno ceđeno ulje), ili se izdvaja koristeći vruću vodu ili paru. Ulje se koristi u ishrani kao dodatak jelu, prženje, začinjavanje jela, kao i u medicinske svrhe.

Maslina u književnosti i istoriji

U Bibliji spominje se više od hiljadu puta. U hrišćanstvu je simbol Božje brige za ljude. Mojsije je oslobađao ratovanja muškarce, koji su gajili masline. Golubica koja se posle potopa vratila na Noevu arku u kljunu je nosila maslinovu grančicu kao simbol pomirenja Boga i ljudi. Sa mnogo maslinovih gančica narod je proslavio Isusov ulazak u Jerusalim. Isus se znojio krvavim znojem na Maslinskoj gori, okružen mnoštvom maslina, a Isusov krst, bio je po predanju od maslinovog i kedrovog drveta.

Zbog čvrstoće i otpornosti, maslina je simbol snage. Tako je Herkul imao toljagu od maslinovog drveta, a Odisej je maslinovim kolcem osliepio Kiklopa. Maslina je simbol odanosti i vernosti pa je Odisejev i Penelopin bračni krevet bio od panja masline. Homer je maslinovo ulje zvao tekućim zlatom. Hipokrat je maslinovo ulje prepisivao za više od 60 raznih bolesti. Pobednicima na Olimpijskim igrama, na glave su stavljali maslinove vence, a za nagradu su dobivali amfore s maslinovim uljem, koje je bilo tada vrlo skupo.

Proizvodnja

Tabela pokazuje proizvodnju ploda masline. Prvih deset zemalja pripadaju području Mediterana i proizvodnja maslina u tim državama čini 95% svetske proizvodnje (prema podacima Fao).

Година 2003 Производња
тонама)
Обрадива површина
хектарима)
Количина изражена у
(q/Ha)
Свет 17 317 089 8 597 064 20,1
1. Шпанија 3 160 100 2 400 000 25,7
2. Италија 6 149 830 1 140 685 27,6
3. Грчка 2 400 000 765 000 31,4
4. Турска 1 800 000 594 000 30,3
5. Сирија 998 988 498 981 20,0
6. Тунис 500 000 1 500 000 3,3
7. Мароко 470 000 550 000 8,5
8. Египат 318 339 49 888 63,8
9. Алжир 300 000 178 000 16,9
10. Португалија 280 000 430 000 6,5
11. Либан 180 000 230 000 4,5

Literatura

  • Gostuški,R: Lečenje lekovitim biljem, Narodna knjiga, Beograd, 1979.
  • Grlić, Lj: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, August Cesarec, Zagreb, 1986.
  • Jančić, R: Lekovite biljke sa ključem za određivanje, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
  • Jančić, R: Botanika farmaceutika, Službeni list SCG, Beograd, 2004.
  • Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.
  • Kojić, M, Stamenković, V, Jovanović, D: Lekovite biljke jugoistične Srbije, ZUNS, Beograd 1998.
  • Marin, P, Tatić, B: Etimološki rečnik, NNK Internacional, Beograd, 2004.
  • Mindel, E: Vitaminska biblija, FaMilet, 1997.
  • Stamenković, V: Naše neškodljive lekovite biljke, Trend, Leskovac
  • Tucakov, J: Lečenje biljem, Rad, Beograd, 1984.
  • Šilić, Č:Atlas drveća i grmlja, ZUNS Sarajevo i ZUNS Beograd, 1990.
Snežana Trifunović, dipl. biolog