Morske sase

Izvor: Bionet Škola
Izmena od 11:33, 8. januar 2020. od strane korisnice Tsnena (razgovor | doprinosi)
(razl) ← Starija izmena | Najnovija izmena (razl) | Novija izmena → (razl)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
morska sasa
Klasifikacija
Carstvo Animalia
Tip žarnjaci (Cnidaria
Podtip
Klasa antozoa (Anthozoa
Potklasa Hexacorallia
Red morske sase (Actinaria)


Morske sase su sesilni, solitarni žarnjaci koji imaju oblik polipa šestozračne simetrije (lat. Hexacorallia), cilindrično telo sa često velikim brojem (i po nekoliko stotina) , vrlo pokretljivih pipaka oko usnog otvora. Za razliku od korala, sa kojima su najsrodnije (pripadaju istoj klasi antozoa), nemaju skelet.

Za podlogu su pričvršćene pedalnim diskom i sekretom koji je lepljiv. Nisu potpuno sesilne i mogu se malo kretati praveći kružne pokrete ili čak plivati pomoću tentakula i talasastim pokretima diska.

Unutrašnja građa

Šestozračna građa ogleda se u tome što im je unutrašnjost tela (gastrovaskularna duplja) podeljena na komore pregradama (septama) kojih najčešće ima 6 ili 6n, mada se mogu naći i po 5 ili 10, ali nikada ih nema 8 (kao što je to kod oktokoralija). Od pukotinastih usta koje se nalaze na slobodnom kraju tela polazi ždrelo koje se završava u duplji. Ždrelo je povezano sa telesnim zidom preko septi.

Telesni zid je, kao kod svih žarnjaka, izgrađen od dva sloja ćelija:

  • epidermisa, spoljašnjeg
  • endodermisa, unutrašnjeg čije su ćelije sa trepljama

Između ovih slojeva nalazi se dobro razvijena, mezogleja u kojoj su razbacane ćelije.

Žarne ćelije su razbacane po čitavoj površini tela, ali su najbrojnije na tentakulama i oko usnog otvora.

Epitelo-mišićne ćelije izgrađene su od miofibrila koji su:

  • na tentakulama raspoređeni uzdužno
  • oko usnog otvora radijalno raspoređeni

Nervni sistem je difuzan, odnosno, izgrađen od nervnih ćelija povezanih tako da grade mrežu u osnovi epidermisa i endodermisa.

Morske sase se razmnožavaju uglavnom polno, dok neke usamljene jedinke mogu da se razmnožavaju i bespolno, deobom i pupljenjem. Najčešće su odvojenih su polova sa gonadama koje se obrazuju na pregradama, mada ima i hermafroditnih vrsta. Kada polne ćelije sazru dolazi do prskanja gonada i oslobađanja gameta u gastro-vaskularnu duplju. Oplođenje se vrši u toj duplji, a zatim se obrazuje larva planula koja kroz usni otvor izlazi napolje. Larva jedno vreme pliva pa se spušta na dno i izraste u polipa.

Galerija


Okeanarijum u Lisabonu

Literatura

  • Dogelj, V,A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, beograd, 1971.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, Naučna knjiga, Beograd, 1977.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd
  • Mariček, magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986.
  • Matoničkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: Beskralješnjaci - bilogija nižih avertebrata, Školska knjiga, *Zagreb, 1998.
  • Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Petrov, I: Sakupljanje, preparovanje i čuvanje insekata u zbirkama, Biološki fakultet, Beograd, 2000.
  • Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001
Snežana Trifunović, dipl. biolog