Nasleđivanje boje očiju

Izvor: Bionet Škola
Izmena od 20:45, 14. septembar 2013. od strane korisnice Tsnena (razgovor | doprinosi)
(razl) ← Starija izmena | Najnovija izmena (razl) | Novija izmena → (razl)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Nasleđivanje boje očiju kod čoveka - šema

Nasleđivanje boje očiju kod čoveka se tumači uglavnom na dva načina. Po jednom načinu boja očiju je određena jednim genom koji ima dva alela: dominantan i recesivan, pri čemu dominantan određuje tamnu boju očiju i osobe mogu da imaju genotipove AA (dominantan homozigot) ili Aa (heterozigot), a svetlu boju određuje recesivan alel pa su osobe sa svetlim očima genotipa aa (recesivan homozigot). Prema ovom tumačenju ako su roditelji svetlih očiju oni ne mogu imati decu tamnih očiju.

Prema drugom tumačenju boja očiju se poligeno nasleđuje što znači da nju određuje veći broj gena pri čemu neki od njih imaju manji, a neki veći efekat na količinu pigmenta. Kod poligenog nasleđivanja već ne možemo biti tako isključivi kao u prvom tumačenju, ali uglavnom roditelji svetlih očiju imaju istu takvu decu.

U principu dva gena su najodgovrnija za boju očiju: EYCL3 koji se nalazi u hromozomu 15 određuje da će boja očiju biti smeđa (dominantan alel A) ili plava (recesivan alel a). Gen sa oznakom EYCL1 koji je smešten u hromozomu 19 određuje boju očiju da bude zelena (dominantan alel B) ili plava (recesivan alel b). (Obeležavanje alela kao A, a ili B, b je proizvoljno.)

Ovi aleli su u sledećoj interakciji:

  • A alel (za smeđe oči) dominira nad svim ostalim alelima, dakle, nad alelima: a, b i B; osobe smeđih očiju mogu imati genotipove AABb, AaBb, AABb, AaBB;
  • alel B je dominantan u odnosu na alele a i b, pa osoba zelenih očiju može imati jedan od sledaća dva genotipa aaBB ili aaBb
  • a i b aleli su recesivni i ispoljiće se samo kada nema dominantnih alela u genotipu, pa će osobe plavih očiju biti isključivi recesivni homozigoti za oba gena (aabb).

Literatura

  • Tucić, N, Matić, Gordana: O genima i ljudima, Centar za primenjenu psihologiju, Beograd, 2002.
  • Marinković, D, Tucić, N, Kekić, V: Genetika, Naučna knjiga, Beograd
  • Tatić, S, Kostić, G, Tatić, B: Humani genom, ZUNS, Beograd, 2002.
  • Matić, Gordana: Osnovi molekularne biologije, Zavet, Beograd, 1997.
  • Ridli, M: Genom - autobiografija vrste u 23 poglavlja, Plato, Beograd, 2001.
  • Prentis S: Biotehnologija, Školska knjiga, Zagreb, 1991.
  • Dumanović, J, marinković, D, Denić, M: Genetički rečnik, Beograd, 1985.
  • Kosanović, M, Diklić, V: Odabrana poglavlja iz humane genetike, Beograd, 1986.
  • Lazarević, M: Ogledi iz medicinske genetike, beograd, 1986.
  • Švob, T. i sradnici: Osnovi opće i humane genetike, Školska knjiga, Zagreb, 1990.
Snežana Trifunović, dipl. biolog