Osnovna dogma molekularne biologije

Izvor: Bionet Škola
Izmena od 19:38, 23. februar 2019. od strane korisnice Tsnena (razgovor | doprinosi)
(razl) ← Starija izmena | Najnovija izmena (razl) | Novija izmena → (razl)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Centralna dogma - šematski

Kada je ustanovljeno da su geni delovi DNK u vidu linearnog redosleda nukleotida, postavilo se pitanje kako se geni prenose sa roditeljskih na potomačke ćelije (kroz generacije) i kako se prenose unutar same ćelije (kako se informacija, koju nose geni, prenosi do ribozoma gde će se na osnovu te informacije sintetisati protein). Odgovor na ova pitanja može se šematski prikazati tzv. osnovnom (centralnom) dogmom molekularne biologije.

Prema ovoj dogmi, geni se kroz generacije prenose zahvaljujući procesu replikacije koji omogućava da potomačke ćelije dobiju iste gene koje je imala i ćelija od koje su nastale. Da bi ćelija mogla da normalno funkcioniše( da se deli, ostvaruje biohemijske procese) potrebno je da stvara različite proteine. Videli smo da je priroda proteina strogo utvrđena i i određena genima. Sinteza proteina odvija se u ribozomima(u citoplazmi), a geni( DNK) se nalaze u jedru. Usled toga se kao posrednici između gena,sa jedne i proteina, sa druge strane, umeću molekuli RNK. U procesu transkripcije se uputstvo za sintezu proteina, sadržano u genima, prepisuje na RNK , a zatim procesom translacije prevodi u redosled aminokiselina u proteinu.

Dakle, protok genetičke informacije kroz generacije ćelija vrši se replikacijom , a unutar same ćelije transkripcijom i translacijom.

Retrovirusi

Otkrićem posebne grupe RNK virusa tzv. retrovirusa (pripada im i HIV-virus) centralna dogma molekularne biologije je ''poljuljana''. Kod njih dolazi do obrnute transkripcije, reverzne transkripcije, pri kojoj se RNK prepisuje u DNK. Geni ovih virusa su delovi RNK, po čemu je ova grupa virusa jedinstvena u čitavom živom svetu. Po ulasku u ćeliju domaćina oni svoju RNK prepisuju na DNK, a zatim tu DNK ugrađuju u DNK ćelije domaćina. Ćelija domaćin tada po uputstvima DNK virusa sintetiše nove virusne čestice. Otkriće retrovirusa dovelo je do modifikacije centralne dogme, u slučaju ovih virusa ona glasi:


RNK – DNK – RNK – protein

Vredi pogledati

Literatura

  • Dumanović, J, Marinković, D, Denić, M: Genetički rečnik, Beograd, 1985.
  • Kosanović, M, Diklić, V: Odabrana poglavlja iz humane genetike, Beograd, 1986.
  • Lazarević, M: Ogledi iz medicinske genetike, Beograd, 1986.
  • Marinković, D, Tucić, N, Kekić, V: Genetika, Naučna knjiga, Beograd
  • Matić, Gordana: Osnovi molekularne biologije, Zavet, Beograd, 1997.
  • Prentis S: Biotehnologija, Školska knjiga, Zagreb, 1991.
  • Ridli, M: Genom - autobiografija vrste u 23 poglavlja, Plato, Beograd, 2001.
  • Tatić, S, Kostić, G, Tatić, B: Humani genom, ZUNS, Beograd, 2002.
  • Tucić, N, Matić, Gordana: O genima i ljudima, Centar za primenjenu psihologiju, Beograd, 2002.
  • Švob, T. i sradnici: Osnovi opće i humane genetike, Školska knjiga, Zagreb, 1990.
  • Šerban, Nada: ćelija - strukture i oblici, ZUNS, Beograd, 2001