Reper-mehanizmi

Izvor: Bionet Škola
Izmena od 14:07, 2. februar 2018. od strane korisnice Tsnena (razgovor | doprinosi)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Reparacija DNK

Reper mehanizmi (mehanizmi popravke DNK) predstavljaju načine kojima ćelija ispravlja greške (mutacije) u svojoj DNK. Za svaku ćeliju je održavanje neoštećene genetičke informacije preka potreba. Redosled nukleotida u DNK je podložan mutacijama, koje mogu nastati bilo spontano bilo kao posledica neispravljenih grešaka u replikaciji ili delovanjem mutagena. Da bi se zaštitile od štetnih posledica mutacija, ćelije su razvile reper-mehanizme (reparacija= popravka, ispravka) ili mehanizme popravke DNK. Tako, u proseku, samo jedna ili manje od 1000 promena u redosledu nukleotida ostaje trajna. Ovi mehanizmi su izuzetno značajni za održavanje života i stalnost vrste. Na njihov značaj ukazuju dve osnovne činjenice :

1. troše puno energije; ćelija, koja je inače vrlo štedljiva kada je u pitanju energija, za ove mehanizme ne štedi energiju;

2. većina mehanizama, na kojima se zasniva reparacija, zajednička je za sve organizme bez obzira koliko su filogenetski udaljeni (pr. ista je za bakteriju kao i za čoveka).

Zajedničko za većinu reper-mehanizama jeste učešće čitavog niza enzima : egzonukleaza, endonukleaza, DNK-polimeraza i ligaza. Ključni procesi pri reparaciji su :

1. učešćem endo- i egzonukleaza iseca se deo na lancu DNK koji sadrži grešku pri čemu na tom lancu nastaje praznina; endonukleaza napravi prekid na lancu nizvodno od greške (nizvodno znači ka 3' kraju); egzonukleaza otklanja jedan po jedan nukleotid od mesta prekida pa sve do mesta zajedno sa greškom

2. prazninu popunjava DNK-polimeraza vezujući komplementarne nukleotide u 5' – 3' pravcu;ligaza povezuje nadograđeni deo za ostatak lanca DNK tako što uspostavi dve veze kojima prikači novosintetisani deo za ostatak lanca

Literatura

  • Tucić, N, Matić, Gordana: O genima i ljudima, Centar za primenjenu psihologiju, Beograd, 2002.
  • Marinković, D, Tucić, N, Kekić, V: Genetika, Naučna knjiga, Beograd
  • Tatić, S, Kostić, G, Tatić, B: Humani genom, ZUNS, Beograd, 2002.
  • Matić, Gordana: Osnovi molekularne biologije, Zavet, Beograd, 1997.
  • Ridli, M: Genom - autobiografija vrste u 23 poglavlja, Plato, Beograd, 2001.
  • Prentis S: Biotehnologija, Školska knjiga, Zagreb, 1991.
  • Dumanović, J, marinković, D, Denić, M: Genetički rečnik, Beograd, 1985.
  • Kosanović, M, Diklić, V: Odabrana poglavlja iz humane genetike, Beograd, 1986.
  • Lazarević, M: Ogledi iz medicinske genetike, beograd, 1986.
  • Švob, T. i sradnici: Osnovi opće i humane genetike, Školska knjiga, Zagreb, 1990.