Trave

Izvor: Bionet Škola
Izmena od 23:02, 12. april 2009. od strane korisnika Stefann (razgovor | doprinosi)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Cvast trava

Jedna od najobimnijih i najznačajnijih familija biljaka je svakako familija trava (Poaceae, Greminaceae). Obuhvata oko osam hiljada predstavnika koji se najčešće grupišu u 3 do 11 podfamilija. Familija trava je kosmopolitski rasprostranjena, odnosno njeni predstavnici naseljavaju kopnene ekosisteme svih kontinenata. Naseljavaju raznovrsna staništa, od pustinja do močvara i sve do najvećih nadmorskih visina gde uspeva zeljasta vegetacija. Najveći broj predstavnika ove familije nastanjuje tropske predele, ali masovno razviće postižu uglavnom u umerenoj zoni. Biocenozu livada, stepa i prerija uglavnom čine predstavnici ove grupe monokotiledonih skrivenosemenica.

Vegetativni organi

U okviru familije Poaceae se uglavnom nalaze jednogodišnje i višegodišnje zeljaste vrste, ali se u tropskim predelima nalaze i drvenasti predstavnici iz podfamilije Bambusoideae. Karakteriše ih žiličast tip korenovog sistema izgrađen iz adventivnih korenova. Stabljika je najčešće tanka, prečnik joj se kreće između 0,3 i 0,5 centimetara. Obično je cilindričnog oblika i izdeljena na noduse (čvorove) i članke (internoduse). Najčešće su internodusi stabljike prazni i te šupljine predstavljaju reksigene intercelulare. Listovi su spiralno raspoređeni u dva reda sa uglom divergencije od 180 stepeni. Listovi predstavnika familije trava imaju specifičnu morfologiju, Naime, oni se sastoje od dugačkog cilindričnog rukavca koji obuhvata stablo i dugačke uskolinearne ploče sa paralelnom nervaturom. Mali, često opnast izraštaj koji se nalazi na mestu prelaska rukavca u lisku se naziva jezičak ili ligula. Veliki taksonomski karakter imaju veličina, oblik, kao i mnoge druge osobine ligule. Evoluciono poreklo ove strukture do danas nije potpuno razjašnjeno, ali većina botaničara smatra da je ligula nastala srastanjem dva zaliska. Takođe, i uloga ove strukture nije do kraja i najjasnije objašnjena, ali je najrasprostranjenije mišljenje da se funkcija ligule sastoji u tome da spreči prodiranje vode između rukavca i stabla. Kod pojedinih predstavnika familije trava se uz ligulu, kao bočni izraštaj, razvijaju strukture nazvane ušice (auriculae). Osnova rukavca je kod najvećeg broja predstavnika više ili manje zadebljala i formira lisni čvor. Krajevi rukavca najčešće ne srastaju jedan sa drugim. Donji delovi internodije su zaštićeni rukavcem i dugo čuvaju karakter nežnog meristemskog tkiva, pomoću koga se duže vreme izvodi rastenje stabla interkalarnog tipa.

Kod najvećeg broja predstavnika familije trava se grananje stabla vrši uglavnom u donjem delu - ispod ili neposredno iznad površine zemljišta. Ovakav tip grananja se označava kao bokorenje, a nekoliko tesno zbijenih čvorova na kojima se razvijaju pupoljci, koji daju nove nadzemne izdanke, formiraju tvorevinu koja se naziva čvor bokorenja. Sa strane novih izdanaka obrazuju se slični čvorovi bokorenja. Iz njihovih pupoljaka izbijaju novi izdanci. Zbog ovakvog načina grananja trave se javljaju u obliku manjih ili većih busenova. Kod većine žitarica se prilikom bokorenja razvija tri do pet, a ređe deset do dvanaest ili više stabljika. Kod svih predstavnika familije Poaceae koji se karakterišu rastresitim bokorom, čvor bokorenja se nalazi ispod površine zemljišta. Kod većine predstavnika familije koji se karakterišu zbijenim bokorom, čvor bokorenja se nalazi iznad površine zemljišta. Ova pojava se dovodi u vezu sa aeracijom zemljišta. Naime, zbog zbijenog bokora u zemljišu nema dovoljne koncentracije kiseonika, pa nadzemnim položajem čvorova bokorenja obezbeđuje im se bolja aeracija. Kom većeg broja predstavnika familije trava, iz pupoljaka u zoni bokorenja formiraju se dugački podzemni izdanci koji se nazivaju rizomi. Uz pomoć ovih tvorevina se ove vrste intenzivno razmnožavaju vegetativnim putem. Kod pojedinih vrsta nadzemni izdanci mogu biti dugi i polegli po površini obrazujući stolone kojima se, takođe, vrši vegetativno razmnožavanje.

Reproduktivni organi

Klasifikacija i filogenija

Familija Poaceae vodi poreklo od reda Restionales. Naime, uska srodnost familije trava sa familijama Flagellariaceae i Restionaceae potvrđena je novim morfološkim istraživanjima ove dve familije. Najznačajnije morfološke sličnosti se odnose na građu polena, embriona i skrobnih zrnaca, kao i građa i raspored epidermalnih ćelija. Primitivni rod iz familije trava Streptochaeta i rod Joinvillea iz familije Fragellariaceae filogenetski su veoma blisko povezani. Listovi predstavnika roda Joinvillea imaju ligulu koja je karakteristična za familiju trava. Pored toga, karakteristike cveta predstavnika roda Streptochaeta su veoma biske karakteristikama cveta predstavnika roda Joinvillea. Cvet predstavnika roda Streptochaeta ima tri unutrašnja listića perijanta još dobro razvijena, dok kod ostalih predstavnika familije trava cvet ne odlikuje ova karakteristika. Takođe, predstavnici ovog roda imaju šest prašnika, a tučak se sastoji od tri još prilično istaknuta oplodna listića. Fosilni ostaci predstavnika familije trava su poznati iz perioda gornje krede.

Familija Poaceae obuhvata oko 12 000 vrsta grupisanih u oko 650 rodova. Na Balkanskom poluostrvu familija trava je zastupljena sa oko 358 vrsta, od kojih su 33 vrste karakteristične samo za ovu oblast. U Srbiji je zastupljeno 67 rodova sa 226 vrsta ove familije. Familija se deli na veći broj podfamilija. Većina klasifikacionih sistema ove fmilije izdvaja između 5 i 12 podfamilija. Ovde će biti prikazan sistem prema kome se familija Poaceae deli na 12 podfamilija:

  • Anomochlooideae
  • Pharoideae
  • Puelioideae
  • Pooideae
  • Bambusoideae
  • Ehrhartoideae
  • Arundinoideae
  • Centothecoideae
  • Chloridoideae
  • Panicoideae
  • Micrairoideae
  • Danthonioideae

Privredni značaj

Literatura

1. Kojić M., Pekić S., Dajić Z.: Botanika, Izdavačka kuća Draganić, Beograd, 2004.

2. Domac R.: Osnovi sistematske botanike, PMF, Zagreb, 1964.

3. Jakovljević S.: Opšta botanika, Naučna knjiga, Beograd, 1960.

4. Suvorov V. V.: Botanika, Kolos, Moskva, 1961.

5. Dajić Z., Ljubojević L. i drugi: Praktikum iz morfologije i sistematike biljaka, Izdavačka kuća Draganić, Beograd, 2004.

6. Tatić B., Blečić V.: Sistematika i filogenija viših biljaka, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 2002.

Galerija

Autor teksta:
Stefanpotpis3.jpg
prezentacija