Razlika između izmena na stranici „Treplje”
Red 1: | Red 1: | ||
[[Slika:Cilija.jpeg|mini|right|300px|Poprečni presek treplji - građa 9+2]] | [[Slika:Cilija.jpeg|mini|right|300px|Poprečni presek treplji - građa 9+2]] | ||
− | '''Treplje (cilije)''' su | + | '''Treplje (cilije)''' su tanki, cilindrični, prstoliki izvrati [[ćelijska membrana|ćelijske membrane]] koje polaze sa površine [[eukariote|eukariotske ćelije]] kako jednoćelijskih tako i višećelijskih organizama. Građene su po sličnom organizacionom planu kao bičevi, od kojih se razlikuju po veličini (dužina treplje je 2-10 μm, dok je bič veličine 100-200 μm). Pomoću njih se kreću jednoćelijski (trepljari među protozoama) i višećelijski organizmi , kao npr. [[mekušci]], [[prstenasti crvi]] itd. |
Kod čoveka treplje sadrže: | Kod čoveka treplje sadrže: | ||
Red 14: | Red 14: | ||
* centru je par mikrotubula (1+1). | * centru je par mikrotubula (1+1). | ||
− | Par centralnih mikrotubula daje trepljama bilateralnu simetriju u čemu se razlikuju od centriola koje su bez tog para i radijalno simetrične. Postoje cilije bez centralnog para tubula i one su nepokretne. Pripadaju izmenjenim trepljama koje imaju sezitivnu funkciju, kao što su to treplje koje održavaju ravnotežu u ćelijama srednjeg uha. | + | Par centralnih mikrotubula daje trepljama bilateralnu simetriju u čemu se razlikuju od [[centrozom|centriola]] koje su bez tog para i radijalno simetrične. Postoje cilije bez centralnog para tubula i one su nepokretne. Pripadaju izmenjenim trepljama koje imaju sezitivnu funkciju, kao što su to treplje koje održavaju ravnotežu u ćelijama srednjeg uha. |
== Struktura== | == Struktura== |
Izmena na datum 16. februar 2015. u 12:05
Treplje (cilije) su tanki, cilindrični, prstoliki izvrati ćelijske membrane koje polaze sa površine eukariotske ćelije kako jednoćelijskih tako i višećelijskih organizama. Građene su po sličnom organizacionom planu kao bičevi, od kojih se razlikuju po veličini (dužina treplje je 2-10 μm, dok je bič veličine 100-200 μm). Pomoću njih se kreću jednoćelijski (trepljari među protozoama) i višećelijski organizmi , kao npr. mekušci, prstenasti crvi itd.
Kod čoveka treplje sadrže:
- ćelije trepljastog epitela respiratornog sistema; svaka ćelija na površini disajnih puteva ima oko 200 treplji koje se pomeraju talasanjem i time pomeraju sluz za koju su se zalepile strane čestice iz vazduha (sluz se eliminiše iskašljavanjem);
- ćelije epitela ženskog reprodutivnog sistema
- epiteli koji oblažu moždane komore i kanale
- vestibularni aparat
- receptorne (senzitivne) ćelije;
- žlezdane ćelije sa izmenjenim lučenjem
Obavijene su membranom koja se produžava u ćelijsku membranu. Ispod membrane je amorfni matriks u kome se nalaze mikrotubule po tačno određenom rasporedu:
- na periferiji je 9 parova mikrotubula (9 + 2), koje formiraju cilindar;
- centru je par mikrotubula (1+1).
Par centralnih mikrotubula daje trepljama bilateralnu simetriju u čemu se razlikuju od centriola koje su bez tog para i radijalno simetrične. Postoje cilije bez centralnog para tubula i one su nepokretne. Pripadaju izmenjenim trepljama koje imaju sezitivnu funkciju, kao što su to treplje koje održavaju ravnotežu u ćelijama srednjeg uha.
Struktura
Na ciliji se razlikuju četiri podregiona:
- bazalno telašce (kinetozom), smešteno u vršnoj citoplazmi, odnosno centriola iz koje izrasta cilija.
- prelazni (vratni ili ogrličasti region) deo;
- aksonema
- završni region.
Bazalno telašce je po građi analogno centrioli jer ima oblik cilindra čiji zid gradi je 9 tripleta mikrotubula (formula njegove organizacije je 9x3). Svaki mikrotubularni triplet obuhvata unutrašnju (A), središnju (B) i spoljašnju mikrotubulu (C). Susedni tripleti tubula su međusobno povezani mostovima. Tokom ciliogeneze polimerizacijom tubulina iz tripleta bazalnog telašca izrastaju dubleti aksoneme.
Prelazni region obuhvata 9 parova mikrotubula koji su formirani od mikrotubula A i B. Svaki par je sa susednim povezan preko mostova.
Aksonema predstavlja srž treplje i izgrađena je od mikrotubula i proteina.
Završni region čini amorfna zona u koju ulaze mikrotubule A perifernih parova kao i centralni par mikrotubula. Slobodni krajevi mikrotubula B su izvan ove zone.
Aksonema
Građena je od mikrotubula i proteina po formuli 9+2 što znači da se pored 9 parova (dubleta) mikrotubula međusobno povezanih mostovima koji grade periferiju, u centru nalazi još jedan mikrotubularni par.
Centralno postavljeni dublet izgrađen je od kompletnih mikrotubula izgrađenih od 13 protofilamenata. Devet perifernih parova grade dve vrste mikrotubula:
- mikrotubuli A koje su kompletne, kao i one u centralnim dubletima i
- mikrotubuli B koje su fuzionisane i sastoje se od 10 protofilamenata.
Svaki mikrotubul A vezan je za:
- centralni dublet radijalnim ručicama i
- mikrotubul B susednog para dineinskim ručicama i neksinskim mostom.
Literatura:
- Grozdanović-Radovanović, Jelena: Citologija, ZUNS, Beograd, 2000
- Diklić, Vukosava, Kosanović, Marija, Dukić, Smiljka, Nikoliš, Jovanka: Biologija sa humanom genetikom, *Grafopan, Beograd, 2001
- Pantić, R, V: Biologija ćelije, Univerzitet u Beogradu, beograd, 1997
- Petrović, N, Đorđe: Osnovi enzimologije, ZUNS, Beograd, 1998
- Šerban, M, Nada: Ćelija - strukture i oblici, ZUNS, Beograd, 2001