Virdžinijanski oposum

Izvor: Bionet Škola
Izmena od 20:52, 20. februar 2014. od strane korisnice Tsnena (razgovor | doprinosi)
(razl) ← Starija izmena | Najnovija izmena (razl) | Novija izmena → (razl)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Didelphis virginiana
Areal rasprostranjenja
Oposum visi na grani
Mladunci sa majkom

Virdžinijanski oposum (Didelphis virginiana, Kerr, 1792) pripada retkim torbarima koji žive van australijskog kontinenta ili obližnjih ostrva.

Areal rasprostranjenja

Naseljava široko područje Srednje Amerike, sve do Meksika na jugu, duz istočne obale Srednje Amerike, a nalazi se i sve do područja jezera Ontario u Kanadi.

Stanište

Žive u šumama, odgovaraju im vlažni klimatski uslovi. Staništa su im najčešće pored potoka sa obiljem taloga i močvara. Žive polu-arborealnim načinom života, iako postoje i mnogi izuzetci. Mogu se naći i u područjima naseljenim ljudima, u blizini gradova ili farmi. Naseljavaju napuštene jazbine drugih životinja, ne trude se da izgrađuju svoja sopstvena jer su stalno u pokretu.

Ishrana

Kod njih je ishrana omnivorna. Hrane se insektima, sitnim glodarima i kunićima, pticama, ptičjim jajima, vodozemcima, voćem i povrćem, a takođe i živinom. Čulo mirisa im je veoma razvijeno.

Opis vrste

To su male životinje, mase između 0,8 - 6,4 kg. Prosečna dužina jedinke iznosi 74cm. Mužjaci po pravilu imaju veću telesnu masu i krupniji su od ženki. Glava im je izdužena, njuška naglašena, na kojoj se nalaze duge dlačice. Telo im podseća na veću domaću mačku, malo je izduženo, nezgrapno, vrat je kratak i debeo. Sivkaste su boje krzna, imaju male, crne uši. Imaju dug, debeo, okrugao i šiljast rep (22 - 47cm), prekriven rožnim krljuštima; pomoću koga se lako kače na grane drveća, u tome im pomažu i male sive kandžice na udovima. Zakačen repom o kakvu granu, može satima da visi.

Prisutan je priličan broj zuba, što predstavlja ređu pojavu kod pripadnika reda torbara. Imaju 5 sekutića u gornjoj, 4 u donjoj vilici, po 1 očnjak, 3 pretkutnjaka i 4 kutnjaka. Sekutići su vlo sitni, a očnjaci krupni.

Dentalna formula glasi:

5.1.3.4.
4.1.3.4.

Virdžinijanski oposum imaj izuzetno jak imuni sistem, pokazuje delimičan ili potpuni imunitet na ujed otrovnih zmija: čegrtuse. Zahvaljujući nižoj temperaturi njegove krvi, vrlo retko su primećene pojave besnila.

Ponašanje

Aktivnost

Vode nomadski način života, zadržavaju se na jednom mestu samo dok su zalihe hrane i vode zadovoljavajuće. Preko dana se skrivaju u kakvom zaklonu i tek uveče izlaze i traže hranu.

Socijalna struktura

To su solitarne životinje, žive pojedina no i aktivne su uglavnom u noćnom periodu. Samo tokom sezone parenja dolazi do bližeg i češćeg kontakta između jedinki.

Hemijska komunikacija

Čulo mirisa im je veoma razvijeno. Tokom sezone parenja, ližu svoje krzno i trljaju svoje telo i glavu o koru drveća da bi ostavili svoj miris.

Način kretanja

Polu-arborealan način života im je omogućio prilagođenosti za dobro snalaženje na drveću, jednako kao i na zemlji.

Reprodukcija i briga o potomstvu

Sezona parenja traje od septembra do aprila. Ženke uglavnom imaju dva legla godišnje. Bebe se rađaju nakon samo 11-12 dana i veličine su poput pčele. Oni su slepi, goli, bez dlakavog pokrivača i nimalo ne liče na svoje roditelje. Kada se okote, otpužu do majčine torbe i unutar nje se uhvate za bradavicu koja otekne u njihovim ustima i onemogućava njihovo spadanje. Pokretima svojih mišića, majka pumpa mleko u njihova usta, sve do 7 nedelje života, kada malo porastu i nauče sami da je prihvataju i otpuštaju. Ova vrlo neobična adaptacija, pomaže im da prežive nakon izuzetno kratkog perioda graviditeta (www.encyclopedia2.thefreedictionary.com).

Životni vek

Mnogo oposuma ugine već u toku prve godine svog života, dok odrasli žive oko dve godine u divljini.

Ugroženost

Prema IUCN Crvenoj listi-Least concern-mala zabrinutost za njihov opstanak postoji.

Literatura

  • Brem, A. E. (2004): Život životinja. Mono i Manjana. Plato. Beograd.
  • Parish, S., Cox K. (2008): Kangaroos and their relatives. Brisbane.
  • Sanderson, I. T. (1967): Sisari. Mladinska knjiga. Ljubljana.
  • www.animaldiversity.ummz.umich.edu
  • www.animals.jrank.org
  • www.animals.nationalgeographic.com
  • www.animalspicturesarchive.com
  • www.anra.gov.au
  • www.arkive.org
  • www.bbc.co.yu
  • www.biolozi.net
  • www.en.wikipedia.org
  • www.encyclopedia2.thefreedictionary.com
  • www.flickr.com
  • www.myanimalblog.files.wordpress.com*)www.nhpa.co.uk
  • www.prvabeogim.edu.
  • www.sheppardsoftware.com
  • www.sr.wikipedia.o
  • www.tpwd.state.tx.us
  • www.wildlifehealth.org.au
autor teksta Nada Jovanović, dipl. biolog