Koala

Izvor: Bionet Škola
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Areal rasprostranjenja
Koala na drvetu eukaliptusa
Koala se hrane lišćem eukaliptusa
Trenuci odmora
Kretanje u skokovima
Koala trči
Mladunče na leđima majke

Koala (Phascolarctos cinereus, Goldfuss, 1817) je australijski torbarski biljojed i jedini živi predstavnik svoje porodice Phascolarctidae (Owen, 1839).

Areal rasprostranjenja

Naseljava obalska područja Istočne i Južne Australije, od blizine Adelejda do južnih delova rta Jork. Koale Južne Australije su intenzivno lovljene tokom XX veka, pa su repopulisane sa koalama u Viktoriji. Na Tasmaniji i u Zapadnoj Australiji nema koala.

Ime vrste

Reč „koala“ dolazi od reči aboridžinskog jezika. Opšte je prihvaćeno da je naziv „koala“ aboridžinska reč i znači „bez vode“. To je zbog činjenice da koale zapravo ne piju vodu, ili veoma retko, što zavisi od njihove ishrane koja se sastoji od lišća eukaliptusa koje sadrži dovoljnu količinu vode u sebi. Rani evropski doseljenici u Australiji su dali ime koali- „starosedelački medved“. Epitet „cinereus“ na latinskom jeziku znači „pepeljasta boja“ (www.sr.wikipedia.org).

Stanište

Koale žive gotovo isključivo samo na drveću eukaliptusa, što predstavlja evolutivnu adaptaciju i predstavlja prednost zbog prazne ekološke niše.

Ishrana

Kao i vombati i lenjivci, i koale imaju spor metabolizam za sisara (što čuva energiju). Prosečna koala pojede 500 grama lišća eukaliptusa dnevno, žvaćući ga svojim snažnim vilicama, pretvarajući ga u finu kašu dok ga ne proguta. Koale ponekad jedu zemlju, koru drveta i šljunak da bi lakše svarile hranu. Hrana se vari u narednih 100 sati uz pomoć posebnih mikroba koji su prisutni u njihovom crevnom traktu da bi se iskoristio svaki hranljivi molekul.

Lišće eukaliptusa ima nizak nivo proteina, ima dosta nesvarljivih materija i sadrzi fenole i terpenska jedinjenja koja su toksična za većinu vrsta. Postoji blizu 200 vrsta eukaliptusa, dok koale konzumiraju lišće samo sa 15 vrsta ovog drveta. Iz lista eukaliptusa podmire sve svoje hranjive potrebe, toliko ga mnogo jedu da potpuno mirisu kao ovo lišće drveta.

Opis vrste

Spoljašnji izgled koale je najsličniji izgledu vombata, ali koala ima deblje, raskošnije krzno, mnogo veće uši, duže udove koji su opremljeni sa velikim, oštrim kandžama prilagođenim za penjanje po drveću. Nasuprot verovanju da im je krzno meko, ono je u stvari gusto i oštro. Glava je krupna, sa široko razmaknutim ušima, živahnim očima i širokom, tupom njuškom. Rep liči na kvrgu i jedva se primećuje. Boja je na gornjoj strani tela crvenkasto-pepeljasto siva, a sa spoljašnje strane ušiju crnosiva (Brem, 2004). Masa varira od otprilike 14 kg kod većih, južnijih mužjaka, do 4 kg kod manjih, severnijih ženki. Dužina tela iznosi oko 60 cm. Koala je jedna od malo vrsta sisara koji imaju otisak prstiju. Otisak prstiju koala je vrlo sličan otisku prstiju čoveka, čak i pod elektronskim mikroskopom bi bilo teško razlikovati ova dva otiska.

Mozak koale je neobično malih dimenzija, oko 40% kranijalne šupljine je ispunjeno tečnošću. To je jedina životinja sa tako smanjenom veličinom mozga. Nemaju znojne žlezde, rashlađuju svoje telo ližući svoje udove i rastežući se celom dužinom svog tela.

Ponašanje

Aktivnost i teritorijalnost

Aktivni su uglavnom noću, provode 3 od njihovih 5 aktivnih sati dnevno žvaćući lišće eukaliptusa. Štede svoju energiju tako što dan provode spavajući na granama drveća i do 19 časova dnevno.

Odrasli mužjaci zauzimaju teritoriju od 1,5 - 3 ha, a ženke od 0,5 - 1ha. U sezoni parenja teritorije se i poklapaju. Mužjaci su tada vrlo aktivni i kreću se tokom noći kroz čitavu teritoriju (MacDonald, 1984). Koale su veoma teritorijalne i stabilne u svojim grupama, održavaju svoj "dom", tj. životni prostor.

Socijalna struktura

Žive u grupama, društvima, stoga imaju potrebu za stalnim međusobnim komuniciranjem. Baš zato trebaju imati prostore pogodne za rast eukaliptusa, dovoljno velike da bi prehranile populacije koala, te da bi omogućile njihovo razmnožavanje (www. foursoftpaws.yuku.com). Mogu živeti i kao solitarne jedinke, što je ređa pojava.

Zvučna komunikacija

Generalno je tiha i mirna životinja, ali mužjaci proizvode veoma glasne zvukove u vreme sezone parenja koji se mogu čuti sa daljine od skoro jednog kilometra. Ispuštaju različit niz zvukova, koji su nekada dugi i jaki, a nekada duboki i spori. Dubokim režećim gruntanjem mužjak obično izražava svoj fizički i socijalni status. Utvrđeno je da se životinje najčešće oglašavaju oko ponoći, što je iznenađenje, jer se smatralo da se to najčešće dešava u rano jutro ili u sumrak.

Ženke se ne oglašavaju često poput mužjaka, ali se oglašavaju takođe da bi izrazile ljutnju, te je ono i deo njihovog seksualnog ponašanja, što često zvuči kao svađa.

Majka i beba komuniciraju nežnim škljockajem, mrmljanjem i cviljenjem, te nežnim režanjem kad se osećaju neudobno ili mrzovoljno. Sve koale karakteriše identično oglašavanje - ono prouzrokovano strahom, jer slicno je vrisku malog deteta. Tako se glasaju kad su pod stresom, kad ih je strah, kada su povređeni (www.foursoftpaws.yuku.com).

Taktilna komunikacija

Čin parenja traje vrlo kratko, svega 2 minuta i dešava se na drvetu. Za vreme parenja mužjak svojim zubima uhvati zadnji deo ženkinog vrata (MacDonald, 1984). Kontakt majke i mladunčeta je vrlo nežan, mladunče polegne na majčino krilo i ona ga mazi. Kada izađu iz torbe, narednih godinu dana ostaju sa majkom, spretno se drže na njenim leđima (Slika 35). Ukoliko nestašluci prevrše meru, majka ih previje preko kolena i nadlanicom ih dobro izlupa po zadnjici, dok oni pritom bolno jauču (Sanderson, 1967). Kada su prestrašeni, celo telo im drhti.

Način kretanja

Vode arborealan način života, sedeći na granama drveća. Vrlo su spori i tromi, ali znaju da iznenade svojom hitrinom ako je to potrebno, radi potrage za sigurnim skloništem u krošnji visokog drveća. Koale zahtevaju velike površine zdravih i povezanih šumskih oblasti, prelaze velike razdaljine između drveća. Trče po zemlji ili prave skokove, nalik kengurima, samo mnogo tromije.

Reprodukcija i briga o potomstvu

Sezona parenja traje od oktobra do februara-marta. Ženka je bremenita 35 dana i veoma retko se rađaju dva mladunčeta.

Mladunče koale se rađa bez dlake, slepo i gluvo. Kada se rodi, veličine zrna pasulja, dopuzi do stomaka majke u torbu. U torbi će provesti oko šest meseci hraneći se samo majčinim mlekom. Za to vreme mu rastu dlake, oči i uši. Sa 30 nedelja počinje da jede polutečan oblik majčinog ekskreta. Beba koala će sa majkom ostati narednih šest meseci ili više, držeći se za njena leđa i hraneći se mekim delovima lišća. Mladi mužjaci često ostanu u blizini majke, dok ne napune 2 ili 3 godine. Torba u kojoj boravi mladunče je okrenuta naopako i štiti mladunče da ne ispadne tako što je opskrbljena snažnim mišićima koji je zatvaraju. Sličan oblik torbe postoji i kod vrste koja im je najsličnija, a to su vombati.

Životni vek

Ne postoje tačne informacije o životnom veku koala, ali se zna da koale u zatočeništvu žive i do 15 godina, s tim da ženke mogu poživeti i do 20, dok mužjaci do 13 godina.

Ugroženost

Koale su se lovile skoro do istrebljenja u ranim godinama XX veka, uglavnom zbog krzna. Neprekidni rast stanovništva obalnih delova kontinenta ne prestaje da krči šume praveći mesta za puteve, poljoprivredne i stambene oblasti. Ostale opasnosti dolaze od šumskih i domaćih životinja, saobraćaja i zaraznih bolesti (www.sr.wikipedia.org). Nastanjuje četiri države u Australiji: u Kvinslendu je česta i najmanje ugrožena životinjska vrsta, u Novom Južnom Velsu je popisan kao ugrožen, u Južnoj Australiji koale su retke, dok se populacija koala u Viktoriji smatra naprednom. Prema IUCN Crvenoj Listi imaju status manje zabrinutosti-least concern.

Literatura

  • Brem, A. E. (2004): Život životinja. Mono i Manjana. Plato. Beograd.
  • Parish, S., Cox K. (2008): Kangaroos and their relatives. Brisbane.
  • Sanderson, I. T. (1967): Sisari. Mladinska knjiga. Ljubljana.
  • www.animaldiversity.ummz.umich.edu
  • www.animals.jrank.org
  • www.animals.nationalgeographic.com
  • www.animalspicturesarchive.com
  • www.anra.gov.au
  • www.arkive.org
  • www.bbc.co.yu
  • www.biolozi.net
  • www.en.wikipedia.org
  • www.encyclopedia2.thefreedictionary.com
  • www.flickr.com
  • www.myanimalblog.files.wordpress.com*)www.nhpa.co.uk
  • www.prvabeogim.edu.
  • www.sheppardsoftware.com
  • www.sr.wikipedia.o
  • www.tpwd.state.tx.us
  • www.wildlifehealth.org.au
autor teksta Nada Jovanović, dipl. biolog