Ćelijska deoba
Ćelije sadrže nasledni materijal i mogu da naprave sopstvene kopije procesom koji se naziva ćelijska deoba. Ćelija koja je završila interfazu i pripremila se za podelu na dve nove ćelije, ulazi u deobu. Prokariotske ćelije se dele amitozom, fisionom deobom (direktnom ili prostom deobom), dok se eukariotske dele mitozom ili mejozom. Promene, koje se u ćeliji deševaju za vreme deobe, mogu se uočiti mikroskopom što sa promenama tokom interfaze nije slučaj.

Sadržaj
Mitoza
Mitozom se dele somatske ćelije (telesne ćelije) sa diploidnim brojem hromozoma, pri čemu se količina DNK pravilno rasporedi novonastalim ćelijama. Kćerke ćelije dobijaju međusobno jednak broj hromozoma (obe su diploidne) i količinu DNK, a istovremeno imaju i jednak broj hromozoma kao majka-ćelija (2n) od koje su nastale. Mitozom se deli i oplođena jajna ćelija na račun čega se obrazuje višećelijski embrion. U odraslom organizmu omogućava razmnožavanje ćelija. U dinamičkoj je ravnoteži sa apoptozom čime se održava stalan broj ćelija u organizmu. Ključni je proces u regeneracije tkiva, organa ili delova tela (kao npr. otkinuti rep guštera).
Mejoza
Deoba kojom se obrazuju polne ćelije naziva se mejoza. Pri tome se jedna diploidna ćelija dva puta deli i nastaju četiri haploidne ćelije. S obzirom da se broj hromozoma u kćerkama ćelijama u odnosu na majku ćeliju smanjuje na pola, ova deoba se naziva i redukciona (lat. reductio = smanjenje). Redukcija broja hromozoma obavlja se u prvoj deobi, označenoj kao mejoza I, kada se majka-ćelija (diploidan broj hromozoma) podeli na dve kćerke-ćelije (haploidan broj hromozoma). U drugoj deobi, mejozi II, se obe kćerke-ćelije (sa n brojem hromozoma) podele tako da nastaje ukupno 4 ćelije. Pošto je mejoza II ustvari mitoza (naziva se ekvaciona mitoza) te 4 ćelije imaju haploidan broj hromozoma.
Fisiona deoba
Fisiona deoba je tip razmnožavanja bakterija pri kome se jedna ćelija podeli na dve nove ćelije-bakterije. Brzina i intezitet razmnožavanja su ogromni o čemu govori podatak da se u povoljnim uslovima neke bakterije dele na svakih 20 do 30 minuta. Pre deobe DNK se pričvrsti za ćelijsku membranu,a zatim se izvrši njena replikacija. Bakterija sadrže 1 molekul DNK u obliku prstena, a posle izvršene replikacije u ćeliji su tada dva molekula kružne DNK. Novonastali molekul se pričvrsti za ćelijsku membranu pored starog molekula. Nakon toga se bakterija podeli na dva jednaka ili nejednaka dela sa po jednim molekulom DNK u svakom delu.
Literatura:
- Vujaklija, M: Leksikon stranih reči i izraza, Prosveta, Beograd
- Grozdanović-Radovanović, Jelena: Citologija, ZUNS, Beograd, 2000
- Nešković Mirjana, Konjević R, Ćulafić Ljubinka (2002): Fiziologija biljaka, NNK, Beograd
- Karlson, P: Biokemija, Školska knjiga, Zagreb, 1976
- Petrović, N, Đorđe: Osnovi enzimologije, ZUNS, Beograd, 1998
- Šerban, M, Nada: Ćelija - strukture i oblici, ZUNS, Beograd, 2001
- Sarić, M. (1975): Fiziologija biljaka, Naučna knjiga, Beograd
- Kojić, M. (1989): Botanika, Naučna knjiga, Beograd
