Vodozemci

Izvor: Bionet Škola
(preusmereno sa Amphibia)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Bufo viridis viridis

Vodozemci ili amfibije (lat. Amphibia; "amphi bios" = dvostruki život) su prvi stanovnici kopna među kičmenjacima (kopneni kičmenjaci - Tetrapoda) i istovremeno njihovi evoluciono najniži predstavnici. Razviće im se odvija u vodi. Kao rezultat prilagođavanja na suvozemni način života najveće promene pretrpeli su njihov respiratorni i krvni sistem

Životni ciklus

U razviću su ipak vezani za vodu – oplođenje je spoljašnje, polaganje jajnih ćelija (ovipozicija) i razviće larvi je vezano za vodu. Životni ciklus vodozemaca obuhvata stadijum larve, koji traje nekoliko meseci i živi u vodi, nakon kratkog perioda metamorfoze obrazuje se jedinka koja živi na kopnu. Odrasle jedinke se vraćaju u vodu da bi tu polagale jaja. jajne ćelije su pored tanke opne obavijene i galertnom masom koja predstavlja zaštitu od isušivanja.

Larve, punoglavci, se od odraslih jedinki razlikuju po tome što:

  • dišu na spoljašnje škrge;
  • nemaju noge već plivaju pomoću pljosnatog, dugačkog repa.

Posle preobražaja (metamorfoza), koja predstavlja veoma složen proces promene svih sistema organa, larve postaju pravi kopneni kičmenjaci. Najuočljivije promene tokom metamorfoze su:

  • dišu plućima i preko vlažne kože, dok se spoljašnje škrge resorbuju;
  • obrazovanje pentadaktilnih (petoprstih), parnih ektremiteta kojima se kreću po čvrstoj podlozi koračanjem ili skokovima;
  • resorpcija repa kod žaba.

Međutim, ima dosta odstupanja od ovakvog tipičnog životnog ciklusa. Tako, žabe iz roda Pristimantis, Arthroleptis, kao i mnoge žabe sa Madagaskara i iz jugoistočne Azije imaju direktno razviće: polažu jaja na zemlji iz kojih se, bez stadijuma larve, razvijaju minijaturne odrasle jedinke. Takođe, među daždevnjacima većina vrsta iz najveće porodice Plethodontidae imaju direktno razviće. Među cecilijama ima vrst asa direktnim razvićem.

Nekoliko vrsta žaba rađaju žive mladunce, kao npr. vrste iz afričkog roda Nectophrynoides. Njihova jaja se zadržavaju u jajovodu, gde se hrane i razvijaju i odatle izlaze kako minijaturne odrasle jedinke. Mnoge vrste cecilija rađaju žive mladunce.

Kod repatih vodozemaca je česta pojava pedomorfoze, procesa pri kome polno zrele jedinke zadržavaju u manjoj ili većoj meri osobine larvi (npr. zadržavaju spoljašnje škrge)

Briga o potomstvu

Većina vodozemaca ne vodi brigu o svom potomstvu mada ima i onih kod kojih je to veoma dobro razvijeno. Tako mužjak žabe primalje (Alytes obstetricans) oplođene jajne ćelije nosi prilepljene za zadnje noge sve dok se iz njih ne izlegu mladunci, dok mužjak južnoameričke žabe Rhinoderma darwini jaja smešta u rezonatorske kese. Slično njemu ženka američke žabe (Pipa dorsigera) na leđima ima komorice u koje smešta jaja sve do izleganja mladih

Koža

Koža im je , za razliku od isključivih kopnenih kičmenjaka (amniota), pokrivena tankim rožnim slojem (stratum corneum) ili kutikulom bez dodatnih rožnih tvorevina. Takva koža omogućava propustljivost i respiraciju. U njoj se nalaze , mnogobrojne sluzne žlezde čiji produkt, sluz, održava kožu uvek vlažnom i ljigavom što omogućava da se preko nje odvija kožno disanje. Pored sluznih u koži se nalaze i zrnaste i reproduktivne žlezde. Zrnaste kožne žlezde izlučuju nadražujući sekret kojima se brane od neprijatelja. Reproduktivne žlezde luče sekret koji služi za prepoznavanje, privlačenje, razmnožavanje i teritorijalnost jedinki u populaciji. Izmenjene kožne žlezde nekih vodozemaca izlučuju sekrete koji mogu imati jako toksično dejstvo.

Koža je različito obojena sa ciljem da:

  • zaštiti, tzv. kriptička ili zaštitna obojenost, kada se boja tela uklapa sa okolinom;
  • odbrani od neprijatelja, tzv. aposematska obojenost ili upozoravajuća obojenost kada je koža intenzivno obojena
  • omogući razmnožavanje, kada se ženke razlikuju po boji tela od mužjaka (epigamna obojenost)

Boju tela daju različite hromatofore u koži:

Unutrašnji organi

Crevo se završava kloakom. Srce se sastoji iz dve pretkomore i jedne komore pa u njemu dolazi do mešanja osigenisane i dezoksigenisane krvi, kroz njihovo srce protiče mešovita krv. Imaju mali i veliki krvotok. Ekskretorni organi su prabubrezi (mesonephros).

Poreklo

Razvili su se krajem devona od šakoperki, grupe izumrlih riba. Najstariji poznati vodozemci su izumrli stegocefali, zdepaste, trome životinje kratkih nogu i glavom koja je bila pokrivena oklopom od koštanih ploča (po tome i dobijaju naziv stegocefali = sa pločama na glavi). Osim oklopa na glavi, imali su i telesni pokrivač od koštanih krljušti koji je posebno dobro bio razvijen na trbušnoj strani. Dostizali su dužinu do 4 m i po obliku bili slični današnjim gušterima. Unutrašnja građa stegocefala kao i njihove fiziološke adaptacije bile su slične ribama, ali su se od njih razlikovali po tome što su mogli da napuste vodu i potraže povoljnije uslove u nekoj drugoj bari. To je krajem devona i početkom karbona, kada je isušivanje bara bila česta pojava, predstavljalo adaptivnu prednost u odnosu na ribe. Živeli su isključivo u slatkoj vodi, što su i današnji vodozemci zadržali. Izuzetak je jedna vrsta žaba Južne Azije koja može da živi u močvarama sa slanom vodom.

Najveći i najmanji vodozemci

Najveći vodozemac na svetu je kineski džinovski salamander Andrias davidianus koji je navodno dužine do 180 cm (zajedno sa repom). Najmanji salamander je verovatno Thorius arboreus koji kada dostigne polnu zrelost ima dužinu od 15 mm

Najveća žaba je žaba golijat Conraua goliath, dok je teže znati koja je žaba najmanja pošto ima dosta malih žaba. Verovatno da je najmanja žaba iz roda Eleutherodactylus u kome je najmanji zabeležen primerak oko 10 mm dužine

Najveći beznogi vodozemac je vrsta Caecilia thompsoni koja dostiže 151, 5 cm dužine, a najmanja je Grandisonia brevis sa dužinom od 11,2 cm.

Dužina života

Postoje različiti podaci o dužini života ove grupe životinja:

Podela vodozemaca

Svi današnji (recentni) vodozemci pripadaju podklasi Lissamphibia, koja se deli na tri reda:

1. red beznogi vodozemci (gimnofioni) ili Apoda (Gimnophiones) - najpoznatiji predstavnik je cecilija (tropski, crvoliki vodozemac); telo im je pokriveno koštanim pločicama po čemu se razlikuju od svih ostalih vodozemaca;

2. red repati vodozemci ili Urodela (Caudata) – imaju rep tokom čitavog života;

3. red bezrepi vodozemci (žabe) ili Anura (Batrachia, Salientia)– u odraslom stadijumu bez repa; razviće putem metamorfoze, larva punoglavac;

Vodozemci na Internetu
AmphibiaWeb
Vodozemci Srbije
PMF - biologija NS
БСЭ
AnimalDiversity Web
Amphibians and Reptiles of Europe
Tree of Life
Amphibian Species
Vise-podataka2.jpg
Za više podataka pogledati klasifikacija vodozemaca

Istorijska biogeografija vodozemaca

Rasprostranjenost familija vodozemaca reflektuje istoruju Zemlje, posebno iz vremena raspada superkontineta Pangee, pre oko 190 miliona godina.

Vise-podataka2.jpg
Za više podataka pogledati Biogeografija vodozemaca

Diverzitet vodozemaca

Kao grupa, vodozemci naseljavaju veći deo planete, izuzev polarnih regiona, većine okeanskih ostrva i neka pustinjska područja. Međutim obrazac distribucije se razlikuje kod tri grupe recentnih vodozemaca. Anure se javljaju širom sveta, a najraznovrsnije su u topima; Caudata su najraznovrsniji u severnim delovima kontinenata, a beznogi su ograničeni na trope.

Vise-podataka2.jpg
Za više podataka pogledati Diverzitet vodozemaca

Literatura

  • Brem, A., E.: Život životinja, Prosvjeta, Zagreb, 1982.
  • Bačić,T, Erben, R, Krajačić, M (2004): Raznolikost živog sveta, Školska knjiga, Zagreb
  • Kalezić,M.:Osnovi morfologije kičmenjaka, Savremena administracija, Beograd, 1995.
  • Kalezić, M.: Hordati, Biološki fakultet Univerziteta u Beogradu, 2000.
  • Kalezić,M.:Osnovi morfologije kičmenjaka, treće izdanje, Zzavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 2005.
  • Kalezić, M.,Tomović, Lj:Hordata -skripta,četvrto izdanje,Biološki fakultet, Beograd, 2005.
  • Marcon, E., Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Pavičić,V, Klemenčić, M, Ređep Anđelka (1994): 1000 pitanja, 1000 odgovora. Mosta, Zagreb
  • Radović, I., Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.
  • Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995
Snežana Trifunović, dipl. biolog