Eritrociti
Eritrociti (crvena krvna zrnca) su uobličeni elementi krvi koji obavljaju prenošenje kiseonika i ugljen-dioksida. Kod sisara, zreli eritrociti nemaju jedro ni organele. (U starijoj literaturi je postojao podatak da među sisarima kamile i lame imaju jedro, što se sada negira pa se za sve sisare smatra da nemaju jedro.) Eritrociti vodozemaca, gmizavaca i ptica imaju jedro. Imaju oblik dvostruko ulubljenog diska čime se njihova površina povećava i time olakšava razmena gasova. Eritrociti su veoma gipki – sa lakoćom se prilagođavaju nepravilnom obliku kapilara kao i promenama njihovog prečnika. Ova osobina eritrocita je veoma značajna, jer je njihov prečnik veći od prečnika najmanjih kapilara.
Građa
Obavijeni su membranom koja je tipična polupropustljiva plazmalema. propušta vodu, mineralne i organske materije u oba pravca, a nepropustljiva je za makromolekule. U unutrašnjosti je stroma koja ima ulogu citoskeleta i hemoglobin.
Sastav
Od neorganskih materija sadrže najviše vode (60 do 65%) i to uglavnom slobodne dok je mala količina vezana za globuline. Minetralnih materija, elektrolita, ima od 0,6 do 0,7 %:
- K+ (410 mg%),
- Na+ (4.6 mg%),
- Ca++ (≈2 mg%)
- Mg++ (3.6 mg%)
- Cl- (190 mg%),
- HCO3- (40 mg%),
- PO43- (3.4 mg%),
- SO42- (u tragovima)
- Fe2+ (u hemu; oko 2.6 mg u Hb coveka teskog 70 kg).
34-39% od ukupne mase eritrocita čini hemoglobin, a pored njega u sastav ulaze i male količine globulina, glukoze, nukleoproteida, lecitin (lipid)
Hemoglobin
U citoplazmi eritrocita prisutno je oko 33% hemoglobina – proteina za koji se vezuju kiseonik i ugljen-dioksid. Kada je za njega vezan kiseonik, hemoglobin postaje oksihemoglobin, a kada je vezan ugljen-dioksid on prelazi u karbaminohemoglobin. Ova dva oblika hemoglobina mogu prelaziti jedan u drugi. Ukoliko se, međutim, za hemoglobin veže ugljen-monoksid, hemoglobin prelazi u karboksihemoglobin. To jedinjenje više ne može da prelazi ni u jedan od prethodna dva oblika. Eritrociti žive oko 120 dana, nakon čega ostareli eritrociti bivaju razloženi u koštanoj srži ili slezini. Eritrociti viših kičmenjaka stvaraju se u koštanoj srži, dok se kod nižih kičmenjaka stvaraju u slezini. Proces stvaranja svih krvnih ćelija naziva se hematopoeza, dok je stvaranje eritrocita - eritropoeza.
Eritropoeza
Broj eritrocita u krvi zavisi od procesa stvaranja i njihovog propadanja, koji su u dinamičkoj ravnoteži. U krvi čoveka se svakog dana obnovi oko 10% eritrocita.
U prvih nekoliko nedelja embrionalnog razvića eritrociti se stvaraju u žumancetnoj kesi kao ćelije sa jedrom. Proizvodnja eritrocita se kasnije preseljava u jetru, slezinu i limfne čvorove. Pred kraj trudnoće, posle rođenja i nadalje u toku života stvaraju se u koštanoj srži procesom eritrocitopoeze. Koštana srž sadrži pluripotentne matične ćelije čijom diferencijacijom nastaju sve krvne ćelije.
Literatura
- Desanka Marić i Irena Simonović: Uporedna fiziologija, Novi Sad,
- Šerban, M, Nada: Pokretne i nepokretne ćelije - uvod u histologiju, Savremena administracija, Beograd, 1995.
- Mariček,Magdalena; Ćurčić,B; Radović,I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1996.
- Ćurčić, B: Razviće životinja, Naučna knjiga, Beograd, 1990