Letenje insekata

Izvor: Bionet Škola
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Insekti se ubrajaju u najbolje letače među životinjama i jedine među poikilotermima sa sposobnošću letenja. Neki među njima (npr. kućna muva) u tome prevazilaze čak i ptice. Međutim, nisu svi insekti dobri letači, a neki su čak izgubili krila i ne lete. Najveći broj insekata ima dva para krila, mada ima i onih sa jednim parom. Njihov let se zasniva na principu propelera pri kome svaki insekat ima dva propelera koja su postavljena bočno.

Veština njihovog letenja zasniva se na ogromnoj pokretljivosti krila koja omogućava:

  • kretanje u svim pravcima
  • lebdenje u vazduhu
  • postizanje velike brzine; najbži su insekti iz reda dvokrilaca (Diptera) i to posebno obadi koji mogu da dostignu brzinu od čak 1200 km/h
  • dugo, neprekidno letenje kod migratornih insekata (npr. migratorni leptiri prelete i po nekoliko stotina i hiljada kilometara).

Mehanizam letenja insekata

Mehanizam letenje insekata ostao je sve do nedavno misterija za naučnike. Njihova mala veličina kao i ogromna pokretljivost krila uslovili su da je skoro nemoguće posmatrati način letenja. Nova tehnologije snimanja filma, sa brzinom od čak 22.000 frejmova u sekundi, omogućila je da se posmatra let insekata. Na osnovu toga došlo se do zaključka da insekti lete na dva osnovna načina:

  • direktan mehanizam letenja, zasniva se na kontrakcijama dve grupe mišića na svakom krilu pri čemu jedna grupa pomera krila nagore, a druga nadole radeći u tandemu i naizmenično čime se krila pomeraju gore-dole; ovaj mehanizam prisutan je uglavnom kod primitivnih insekata kakvi su npr. vilini konjici;
  • indirektan mehanizam letenja prisutan je kod većine insekata; mišići ne dovode do direktog pomeranja krila već do promene oblika grudnog koša što kao posledicu ima pomeranje krila; ovaj mehanizam zahteva manje energije nego direktan.

Literatura

  • Berni, D (1990): Ptice, Mladost, Vuk Karadžić, Svjetlost, Pomurska založba, beograd, Zagreb, Sarajevo, Morska Sobota
  • Đorović Ana, Kalezić, M: Morfologija hordata. Biološki fakultet, Beograd
  • Kalezić,M: Osnovi morfologije kičmenjaka, ZUNS, Beograd, 2001
  • Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Petrov Brigita, Radović, I, Miličić Dragana, Petrov I: Opšta i sistematska zoologija (praktikum sa radnom *sveskom), Biološki fakultet, Beograd, 2000
  • Petrov Brigita: Skripta za studente molekularne biologije
  • Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.
  • Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995.
Snežana Trifunović, dipl. biolog
Sign 5.gif
Tekst nije završen - radovi su u toku