Megakariociti

Izvor: Bionet Škola
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Megakariocit

Megakariocit je najveća hematopoezna ćelija od koje se procesom trombocitopojeze otkidaju delovi citoplazme formirajući krvne pločice (trombocite). Prečnik dostiže 100 μm, a jedro je izdeljeno na režnjeve i poliploidno, sadrži od 16 do 32 kompleta gena. Tokom procesa dupliranja DNK (replikacija) ne povećava se samo veličina jedra već i količina citoplazme.

U blizini jedra nalaze se organele koje učestvuju u procesima sinteze, mitohondrije i centriole, a na periferiji citoplazme obrazuju se trombocitni demarkacioni kanali podeljeni na trombocitna polja. Od svakog trombocitnog polja obrazovaće se jedan trombocit. Sa površine megakariocita odvajaju se citoplazmatski nastavci u vidu traka velikih dimenzija koji se provlače između ćelija endotela i dospevaju u šupljinu krvnog suda. Otkidanjem sa trombocitnih traka nastaju trombociti pa tako od jedne trake može da se odvoji i do 1200 krvnih pločica. Jedan megakariocit može da obrazuje najviše šest takvih traka, a da potom dolazi do njegove degeneracije i zamene novim megakariocitom.

Literatura

  • Ćurčić, B: Razviće životinja, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
  • Kalezić, M: Osnovi morfologije kičmenjaka, ZUNS, beograd, 2001
  • Milin J. i saradnici: Embriologija, Univerzitet u Novom Sadu, 1997.
  • Pantić, V:Biologija ćelije, Univerzitet u Beogradu, Beograd, 1997.
  • Pantić, V: Embriologija, Naučna knjiga, beograd, 1989.
  • Popović S: Embriologija čoveka, Dečije novine, Beograd, 1990.
  • Trpinac, D: Histologija, Kuća štampe, Beograd, 2001.
  • Hale. W, G, Morgham, J, P: Školska enciklopedija biologije, Knjiga-komerc, Beograd
  • Šerban, M, Nada: Pokretne i nepokretne ćelije - uvod u histologiju, Savremena administracija, Beograd, 1995.
Snežana Trifunović, dipl. biolog