Morfologija kičmenjaka

Izvor: Bionet Škola
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Morfološke osobine kičmenjaka izdvajaju ovu grupu hordata od ostalih životinja. To su pre svega:

  • skeletna čaura (cranium) koja se obrazuje u glavenom regionu oko mozga i čulnih organa glave;
  • kičmeni pršljeni, skeletni delovi oko kičmene moždine.

Evolucija kičmenjaka tekla je u prvacu sve aktivnijeg kretanja i ishrane što je bilo uslovljeno razvitkom snažne i segmentirane muskulature. Uporedo sa tim razvijao se i skelet, kao oslonac mišićima, i potisnuo hordu. Aktivno kretanje dovelo je do progresivnog razvića čula i nervnom sistema, a u vezi sa povišenim metabolizmom do usložnjavanja krvnog i bubrežnog sistema. Tako je došlo do opšteg usložnjavanja organizacije kičmenjaka koji su postali najuspešnija i dominantna grupa hordata.

Osobine hordata

Kičmenjaci, kao pripadnici hordata, poseduju neke osobine svojstvene toj grupi životinja:

  • prisustvo notohorde, potporni organ koji se u toku embionalnog razvića ona obrazuje između creva i nervne cevi;
  • prisustvo proreza na bočnim zidovima ždrela kod embriona koji se zadržavaju kod odraslih kolousta, riba i pedomorfnih repatih vodozemaca dok kod kopnenih kičmenjaka oni ne postoje;
  • cevast nervni sistem koji je kod kičmenjaka diferenciran na mozak i kičemnu moždinu; pored njega kičmenjaci imaju i periferni nervni sistem;
  • prisustvo štitne žlezde, žlezdanog organa ždrela koji pomoću joda iz spoljašnje sredine sintetiše hormone;
  • repni region se nalazi iza analnog otvora.

Sličnosti sa beskičmenjacima

Pored niza specifičnih morfoloških osobina po kojima se jasno razlikuju od ostalih životinja, kičemnjaci imaju i osobine slične nekim beskičmenjacima:

Telesni regioni

Telo kičmenjaka podeljeno je na tri regiona:

  • glava, region u kome se nalaze mozak, čulni organi, usni otvor, usna duplja, vilični aparat i ždrelo, koje predstavlja prelazni deo između glave i trupa;
  • trup, region u čijem se najvećem delu nalazi celom obavijen peritoneumom; kod Amniota se od njegovog prednjeg dela obrazuje vratni region koji omogućava pokretanje glave i trup je podeljen na grudni i trbušni deo;
  • rep, završni region koji nema celom ni visceralne organe; granica između repnog i trupnog regiona je kloakalni ili analni otvor.

Organski sistemi

Kožni sistem se sastoji od:

  • pokožice, koja nastaje od ektoderma i ima epitelnu građu
  • krzna, koje nastaje od mezoderma i vezivne je građe.

U koži se diferenciraju različiti organi: žlezde, rožne tvorevine, skeletni elementi, čulni organi, pigmentske ćelije koji svi nastaju u međudejstvu ektoderma i mezoderma, što je specifičnost kičmenjaka.

Skeletni sistem se sastoji od više vrsta potpornog tkiva među kojima su koštano, dentin i gleđ, jedinstvena tkiva kičmenjaka, dok notohorda i hrskavica postoje i kod nekih drugih životinja. Njegovi osnovni delovi su kožni skelet i unutrašnji, endoskelet.

Mišićni sistem se obrazuje od trbušnog, nesegmentisanog dela mezoderma. Imaju glatke i poprečno-prugaste mišiće.Odlično je razvijene telesna muskulatura koja pokreće skeletne elemente i učestvuje u kretanju i drugim funkcijama. Muskulatura trupa je posebno dobro razvijena i segmentisana kod kolousta i riba. Kod kopnenih kičmenjaka, razvojem mišića nogu ona se redukuje, a segmentacija se gubi.

Neuroendokrini sistem je jedinstven sistem nastao povezivanjem nervnog i endokrinog preko hipotalamohipofiznog kompleksa.

Čulni sistem se u osnovi sastoji od 4 grupe čulnih ćelija:

Sistem za varenje je izgrađen od usne duplje, ždrela, jednjaka, želuca i creva koje se završava ili analnim otvorom ili u otvorom u kloaci.

Sistem za disanje se obrazuje kao diferencijacija ždrela i obuhvata unutrašnje škrge i pluća, koji su osobeni samo za kičmenjake. Pored ovih osnovnih respiratornih organa disanje može da se obavlja i nekim drugim, posebno diferenciranim delovima tela kao što su: riblji mehur, spoljašnje škrge, embrionalni omotači.

Sistem za cirkulaciju, kome pripadaju krvni i limfni sistem, je zatvorenog tipa. Sastoji se od srca, koje se diferencira u trbušnom sudu, i krvnih sudova.

Sistem za izlučivanje čine bubrezi i njihovi izvodni kanali koji se izlivaju u kloaku, mokraćnu bešiku ili direktno u spoljašnju sredinu. Nefroni, kao osnovne gradivne i funkcionalne jedinice bubrega, stupaju u direktnu vezu sa krvnim sudovima, a ne sa celomom kao što je to kod metanefridija beskičmenjaka.

Polni sistem prilagođen je biseksualnom razmnožavanju dok su uniseksualno razmnožavanje i hermafroditizam retki.

Povezane stranice

Sign 5.gif
Tekst nije završen - radovi su u toku

Literatura

  • Đorović Ana, Kalezić, M: Morfologija hordata. Biološki fakultet, Beograd
  • Kalezić,M: Osnovi morfologije kičmenjaka, ZUNS, Beograd, 2001
  • Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Petrov Brigita, Radović, I, Miličić Dragana, Petrov I: Opšta i sistematska zoologija (praktikum sa radnom *sveskom), Biološki fakultet, Beograd, 2000
  • Petrov Brigita: Skripta za studente molekularne biologije
  • Petrov, I: Sakupljanje, preparovanje i čuvanje insekata u zbirkama, Biološki fakultet, Beograd, 2000.
  • Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.
  • Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995
Snežana Trifunović, dipl. biolog