Bulka

Izvor: Bionet Škola
(preusmereno sa Papaver rhoeas)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Bulka
Klasifikacija
Carstvo Plantae
Tip Magnoliophyta
Podtip
Klasa Magnoliopsida
Potklasa
Red Ranunculales
Podred
Familija Papaveraceae
Rod Papaver
Vrsta Papaver rhoeas


Bulka (turčinak, divlji mak) ili lat. Papaver rhoeas je jednogodišnja, ređe dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice makova (fam. Papaveraceae).

Opis biljke

Stabljike su uspravne, jednostavne ili slabo razgranate i pokrivene dlakama, a listovi jajasti, sivozeleni i pokriveni stršećim, oštrim dlakama. Cvetovi su krupni (prečnika do 10 cm), upadljivi na dugačkim drškama na dole nagnuti, tamnocrvene, svetlocrvene ili ređe bele boje. Kruničnih listića ima četiri i vrlo su nežni, tanki često pri dnu tamniji. Plod je čahura loptastog oblika ispunjena mnogobrojnim, sitnim, plavosivim, bubrežastim semenima.

Sastav i lekovita svojstva

U svežem stanju ova biljka je otrovna, ali zato suvi cvetovi i zrela semena, kada se konzumiraju u normalnim količinama, ne mogu biti štetne. Sadrži bezopasne alkaloide za razliku od svog srodnika, maka (Papaver somniferum), koji je bogat morfinom i drugim opijumskim alkaloidima. Pored alkaloida sadrži još i crvenu boju, organske kiseline, gorke supstance, tanine, skrob, a najlekovitija materija u bulki je sluz i nalazi se u cvetovima.

Pri sušenju kruničnih listića (samo se taj deo cveta koristi) ne treba ih previše dodirivati jer tada gube lekovita svojstva i menjaju boju, odnosno poplave. Od njih se spravljaju sirupi i čajevi, a koriste se i za bojenje vina, rakije i drugih napitaka. Semena se, osim za lečenje, koriste i kao začin za posipanje peciva i kolača kojima daju prijatan miris i ukus. Semenke se beru tek kada su čahure potpuno zrele.

Bulka se koristi uglavnom u narodnoj medicini za lečenje oboljenja i smetnji disajnih organa, želuca i duševnih bolesti. Čajevi i sirupi na bazi ove biljke smiruju kašalj, pomažu iskašljavanje, pomažu kod prehlade i upale grla, krajnika i pluća, hroničnog bronhitisa i astme. Krunični listići poboljšavaju varenje, smiruju grčeve i bolove u želucu, a zajedno sa semenkama deluju smirujuće pa pomažu kod depresija, neuroze i nesanice.

Literatura

  • Gostuški,R: Lečenje lekovitim biljem, Narodna knjiga, Beograd, 1979.
  • Grlić, Lj: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, August Cesarec, Zagreb, 1986.
  • Djuk, A, Dž: Zelena apoteka, Politika, Beograd, 2005.
  • Jančić, R: Lekovite biljke sa ključem za određivanje, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
  • Jančić, R: Botanika farmaceutika, Službeni list SCG, Beograd, 2004.
  • Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.
  • Kojić, M, Stamenković, V, Jovanović, D: Lekovite biljke jugoistične Srbije, ZUNS, Beograd 1998.
  • Lakušić, D: Vodič kroz floru nacionalnog parka Kopaonik, JP Nacionalni park Kopaonik, Kopaonik, 1995.
  • Marin, P, Tatić, B: Etimološki rečnik, NNK Internacional, Beograd, 2004.
  • Mindel, E: Vitaminska biblija, FaMilet, 1997.
  • Mišić Lj, Lakušić R: Livadske biljke, ZUNS Sarajevo, ZUNS Beograd , IP Svjetlost, 1990
  • Stamenković, V: Naše neškodljive lekovite biljke, Trend, Leskovac
  • Tucakov, J: Lečenje biljem, Rad, Beograd, 1984.
Snežana Trifunović, dipl. biolog