Tvrdoperke

Izvor: Bionet Škola
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Tvrdoperke (lat. Actinopterygii) su ribe sa koštanim skeletom (košljoribe) kojima je nekoliko prednjih žbica leđnog i analnog peraja nesavitljivo i štrči kao čvrste koštane igle (osnovna razlika od mekoperki). Telo im je pokriveno ktenoidnim ili cikloidnim krljuštima, a trbušna peraja su postavljena ispred grudnih peraja. Riblji mehur nema izvodni kanal ili, ako ga ima, on je zatvoren.

Ova grupa obuhvata veliki broj vrsta koje većinom žive u moru. Izdvojene su najpoznatije i najznačajnije vrste kako slatkovodne tako i morske.

Klasifikacija

Potklasa Actinopterygii podeljena je na četiri infraklase:

1. štitonoše (Chondrostei)

2. mnogoperke (Polypteri)

3. holostei (Holostei)

4. košljoribe (Teleostei)


Slatkovodne vrste

Morske vrste

  • Zubatac (Dentex dentex)
  • Tunj (Orcynus thynnus)
  • Sabljarka (Xiphias gladius)
  • Orada (Chrisophrys aurata)
  • Barbun ili trlja (Mullus barbatus)
  • Skarpina ili škrpina (Scorpaena scrofa)
  • Morski pauk, ranj ili dragan (Trachinus draco)
  • Skuša (Scomber scombris)
  • Lokarda (Scomber colias)
  • Vrana (Labrus merula)
  • Cipula (Mugil cephalus)
  • Kovač (Zeus faber)
  • Morski petlić (Dactylopterus volitans)
  • Morska lasta (Trigla corax)
  • Prilepuša (Echeneis remora)
  • Girica ili gira (Maena) sa tri vrste:
  • Oblica (Maena smeris)
  • Oštrulja (M. chrysecis)
  • Modrak (M. vulgaris)
  • Morski đavo, grdobina ili pecač (Lophius piscatorius)

Literatura

  • Brem, A., E.: Život životinja, Prosvjeta, Zagreb, 1982.
  • Kalezić,M.:Osnovi morfologije kičmenjaka, Savremena administracija, Beograd, 1995.
  • Kalezić, M.: Hordati, Biološki fakultet Univerziteta u Beogradu, 2000.
  • Marcon, E., Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Radović, I., Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.
  • Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995.
Snežana Trifunović, dipl. biolog