Udavi

Izvor: Bionet Škola
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Klasifikacija
Carstvo Animalia
Tip Chordata
Podtip Vertebrata
Klasa Reptilia
Potklasa Lepidosauria
Red Squamata
podred Ophidia
porodica Boidae

Udavi (Boidae) je veoma stara porodica zmija koja potiče još iz eocena i pripadaju joj najveće danas postojeće zmije.

Opis

Osobina karakteristična za ovu primitivnu porodicu jeste prisustvo koštanih zakržljalih ostataka zadnjih udova sa kukastom rožnom kandžom (mamuze). Za razliku od većine zmija koje imaju samo jedno, ove zmije imaju oba plućna krila mada je levo plućno krilo mnogo bolje razvijeno od desnog. Sve vrste su neotrovne, a plen ubijaju tako što se uviju oko njegovog tela i stežu ga. Oči su im male sa elipsastim vertikalno položenim zenicama. Toplokrvne životinje, kojima se hrane, otkrivaju pomoću jamica smeštenih ispred očiju. Pomoću njih registruju temperaturne promene.

Obuhvata oko 20 danas postojećih rodova (Pough i saradnici 1998), veoma raznovrsnih po formi i načinu života. Osim toga, pripadnici ovih rodova se razlikuju i prema načinu razmnožavanja. Vrste iz podfamilije pitona (Pythoninae) nose jaja (oviparnost), dok one iz podfamilije boa (Boinae) rađaju žive mladunce (viviparnost).

Veličina tela

Veličina se kreće od 0,5 m, koliko ima Eryx jaculus (stepski udav), vrsta koja živi u mediteranskoj oblasti pa i u južnom delu Makedonije, pa do 10 m koliko je duga anakonda (Eunectes murinus). Anakonda je jedna od najvećih danas postojećih zmija koja prema nekim podacima može da bude duža i od 10 m.

Ishrana

Veće jedinke se uglavnom hrane životinjama veličine domaće mačke, mada pojedine vrste mogu progutati i mnogo veći plen. Tako, anakonda može progutati tapira. Pre toga se velikom brzinom obmotavaju oko tela žrtve i sprečavaju njeno disanje. Plen se ustvari uguši zbog nemogućnosti širenja grudnog koša. Životinju gutaju celu, a njeno varenje može trajati nekoliko dana ili čak nedelja.

Rasprostranjenost

Naseljavaju uglavnom tropske predele Severne, Centralne i Južne Amerike, Afrike, Evrope, Azije i neka ostrva u Pacifiku. Rasprostranjenost pitona i boa se međusobno skoro potpuno isključuje, a u predelima gde koegzistiraju zauzimaju različita staništa. ŽIve u veoma raznovrsnim staništima od prašuma, pašnjaka, močvara i šuma pa do polupustinja. Neke vrste su kopnene, druga žive na drveću a ima i poluvodenih i vodenih vrsta.

Klasifikacija

Prema Mekdauelu (McDowell, 1987) familija Boidae deli se na dve podfamilije:

Prema drugoj klasifikaciji nadfamilija Booidea se deli na dve familije:

Literatura

  • Brem, A., E.: Život životinja, Prosvjeta, Zagreb, 1982.
  • Bačić,T, Erben, R, Krajačić, M (2004): Raznolikost živog sveta, Školska knjiga, Zagreb
  • Kalezić,M.:Osnovi morfologije kičmenjaka, Savremena administracija, Beograd, 1995.
  • Kalezić, M.: Hordati, Biološki fakultet Univerziteta u Beogradu, 2000.
  • Kalezić,M.:Osnovi morfologije kičmenjaka, treće izdanje, Zzavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 2005.
  • Kalezić, M.,Tomović, Lj:Hordata -skripta,četvrto izdanje,Biološki fakultet, Beograd, 2005.
  • Marcon, E., Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Michael Bright (2006): 1000 čuda prirode, Mladinska knjiga, Beograd
  • Pavičić,V, Klemenčić, M, Ređep Anđelka (1994): 1000 pitanja, 1000 odgovora. Mosta, Zagreb
  • Radović, I., Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.
  • Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995.
  • Stanković, S.: Uporedna anatomija kičmenjaka, naučna knjiga, Beograd, 1950.
  • Simonović, P, Tomović, Ljiljana, Radojčić, Jelena, Krizmanić, I, Marić, S (2004): Sistematika vertebrata (praktikum), NNK Internacional, Beograd
Snežana Trifunović, dipl. biolog