Repati vodozemci

Izvor: Bionet Škola
(preusmereno sa Urodela)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Salamandra salamandra (foto:D. Katić)
  • Carstvo Animalia
  • Tip Chordata
  • Podtip Vertebrata
  • Klasa Amphibia
  • Podklasa Lissamphibia
  • Infraklasa Batrachia
  • Red Caudata

Repati vodozemci (Urodela ili Caudata) je red današnjih vodozemaca koji se od ostalih vodozemaca razlikuju po prisustvu repa i dva para nogu približno jednake veličine. Osim po ovim osobinama postoje i razlike u skeletu i mišićima (Miller−Harley,1996).

Uvod

Većinom su to relativno sitni kičmenjaci čija dužina tela može da bude od 3 - 150 cm, a najčešće je od 5 - 15 cm. Najveći predstavnik Andreias (Megalobatrachus) dostiže dužinu od 1, 5 m i živi u vodama Kine i Japana. Gotovo svi, sem malog broja vrsta koje žive u vodi, imaju dva para funkcionalnih ekstremiteta. Koža im je glatka, vlažna ili sa sitnim, bradavičastim ispupčenjima. Kod velikog broja vrsta prisutna je neotenija (pedomorfoza). Oplođenje može da bude spoljašnje ili unutrašnje. Oči su dobro razvijene i osim kod malog broja vrsta imaju očne kapke, dok slušni kanala i bubnu opnu nemaju. Grudna kost je ili slabo razvijena ili ne postoji, a rebra su kratka pa ne dopiru do grudne kosti. Kloaka je u vidu uzdužnog proreza i nalazi se na sredini završnog dela trupa.

Genom

Sadrže veliku količinu DNK u jedarnom genomu, koja je, zavisno od vrste, između 5 do 30 puta veća nego kod čoveka (to je tzv. paradoks C-vrednosti ). Količina DNK iznosi od 15-90 milijardi bp (baznih parova) i pokazuje velika variranja u okviru pojedinih rodova, kakav je npr. rod Plethodon. Veliki deo genoma čine ponovljeni nizovi nukleotida.

Životni ciklus

Oplođenje može da bude spoljašnje i unutrašnje. Kod unutrašnjeg oplođenja nema fizičkog kontakta između ženki i mužjaka već mužjak polaže spermatofor u kome su spermatozoidi, a ženka ga uvlači u kloaku. U delovima kloake, koji se nazivaju spermateke, se spermatozoidi održavaju pa svaka jajna ćelija koja prođe kroz kloaku biva oplođena.

Razviće embriona u larvu odvija se na dva načina:

  • oviparija, kada se razviće vrši u spoljašnjoj sredini
  • ovoviviparija, kada se razviće odvija u jajovodu (ovidukt) ženke, a često se i metamorfoza larve u mladu jedinku dešava u jajovodu.

Mnogi repati vodozemci prolazi kroz dva perioda u životnom ciklusu:

  • larvu koja živi u vodi i ima spoljašnje škrge
  • odraslu jedinku koja nastaje metamorfozom larve, živi na kopnu i diše na pluća i/ili preko vlažne kože.

U svim fazama života su mesožderi, a plen su im sitni zglavkari.

Neke vrste ne metamorfoziraju već zadržavaju izgled larve tokom čitavog života (neotenija), dok druge nemaju larvalni stadijum već se mladi izlegu iz jaja kao minijaturni odrasli. Opšta podela da vodene vrste dišu na škrge, a kopnene plućima nije univerzalna. Postoje primeri da neke terestične vrste iz familije Plethodontidae nemaju pluća, kao i da neke vodene, kao npr. vrste iz familije Amphiumidae nemaju škrge već dišu na pluća.

Regeneracija

Repati vodozemci imaju najveću sposobnost regeneracije među svim kičmenjacima pa su zbog toga mnogo eksperimentalno proučavani. Ako se daždevnjaku amputira stopalo ono će se potpuno nadoknaditi. Takođe, noga koja je odsečena pri osnovi, cela se regeneriše, a i delovi usni, oči i rep, se jako dobro regenerišu, dok to svojstvo od unutrašnjih organa imaju delovi pluća.

Neotenija (paedomorphosis)

Ambystoma mexicanum, neotenični oblik sa spoljašnjim škrgama

Neotenija je pojava da se čitavog života zadržavaju neke osobine larvi, jer se ne završava proces metamorfoze i istovremeno larve dobijaju sposobnost razmnožavanja.

Osobine larvi koje se zadržavaju i na odraslom stupnju su:

  • larvalni zubi,
  • odsustvo kapaka
  • spoljašnje škrge
Vise-podataka2.jpg
Za više podataka pogledati neotenija

Ekstremiteti

Skoro svi, osim malog broja akvatičnih vrsta, imaju dva para funkcionalnih nogu. Noge su kratke i postavljene su sa strane trupa pa kretanjem po čvrstoj podlozi potiskuju telo ka napred. Njihovo kretanje je kombinacija bočnog talasanja tela (zaostalo od riba) zajedno sa hodanjem. Smatra se da im je korak najsličniji onom kod prvobitnih vodozemaca. Samo kod nekih predstavnika (kao što je Siren lacertina L.) sreću se rudimentirani prednji udovi, dok su zadnji potpuno redukovani.

Rasprostranjenosti i stanište

Potpuno se ograničeni na severnu hemisferu (holarktička distribucija), sa najvećom raznovrsnosšću u Severnoj i Srednjoj Americi. Samo jedna familija Plethodontidae ima značajno prisustvo u tropima Novog Sveta, dostigavši skoro 20-ti stepen južno. Primera radi, u državi Tenesi nađeno je više vrsta nego u celoj Evropi i Aziji zajedno. Deset trenutno priznatih postojeći familija sastoji se od više od 420 vrsta i sve osim jedne (Hynobiidae) žive u Severnoj Americi. Neke vrste familije Plethodontidae javljaju se u tropskim područjima Srednje i Južne Amerike.

Nastanjuju sveža, vlažna staništa. Terestične vrste obično žive u šumama pod stenama, ispod kojih se pojavljuju noću kada love. Akvatični oblici žive na dnu potoka ili bara, često pod kamenjem. Njihova aktivnost je sezonska i razlikuje se od vrste do vrste.

Nekoliko vrsta dostiže visoke geogrfske širine, a samo jedna Salamandrella keyserlingii se proteže severno od Arktičkog kruga. Najjužniji predsavnici ovog reda su vrste roda Bolitoglossa iz centralne Bolivije. Mnogi su planinske vrste a neke dostižu i visoka uzvišenja. Vrsta koja dostiže najveću nadmosrku visinu je Pseudoeurycea gadovii koja živi na visini većoj od 5000 m na Pico de Orizaba u istočnom Meksiku. Nekoliko tropskih vsrta se javlja iznad 4000m u Meksiku, Gvatemali i Kolumbiji. Izvantropska vrsta koja dostiže najveću visunu od 3200m je Hydromantes platycephalus, u Kaliforniji. 9 od 10 familija se javlja isključivo u srvernoj umerenoj zoni (Salamandride i nekoliko Ambistomatida naseljavaju tropski Meksiko i nekoliko salamandrida jedva naseljavaju tropsku Aziju), najveća raznolikost je u Severnim regionima, posebno u Severnoj Americi i istočnoj Aziji.

Međutim Plethodontidae su brojne i u umerenoj i u tropskoj zoni. U tropskoj zoni ima 207 vrsta iz porodice Plethodontidae, a javljaju se do 5000mnv. Rasprostranjenost Caudata je kontrastna Anurama, jer žabe brojnije naseljavaju tropske delove sveta nego severne umerene. Samo 90 vrsta žaba živi u Severnoj Americi i 116 u umerenoj Evroaziji. Najveći diverzitet žaba je u neotropskom regionu (Centralna Amerika, Južna Amerika i Karibi), gde ima preko 2200 vrsta. Ovaj broj je 3 puta veći u tropskoj Aziji ili Tropskoj Africi i 5 puta veći u Australijsko-papuanskom regionu.

Fosilne vrste

Fosili su poznati iz većine postojećih, kao i četiri izumrle familije. Najviše ih je pronađeno iz perioda gornje jure u Severnoj Americi i Evroaziji. Neki od fosila još uvek nisu klasifikovani u familije. Iako se koriste oba naziva, Caudata i Urodela, neki autori su predložili da se Urodela koristi za recentne vrste, a Caudata za recentne i izumrle, fosilne oblike.

Izumrli repati vodozemci grupišu se u 4 familije:

Klasifikacija

Repati vodozemci pripadaju redu Urodela (Caudata), klasi vodozemaca (Amphibia) i tipu hordata (Chordata).

Ovaj red obuhvata oko 420 vrsta grupisanih u 10 familija, od kojih samo dve žive na prostoru Srbije i Crne Gore. Klasifikacija je izvršena prema filogenetskim i anatomskim sličnostima. Fosline vrste svrstane su u 4 familije.

Recentne i fosilne familije grupišu se u 4 podreda:

1. podred Cryptobranchoidea kome pripadaju familije:

2. podred Karauroidea sa izumrlom familijom:

3. podred Salamandroidea, sa familijama:

4. podred Sirenoidea sa familijom

Nekoliko fosilnih predstavnika iz mezozoika, kao što su rodovi Comonecturoides, Galverpeton i Hylaeobatrachus, kao i neke vrste još uvek nisu klasifikovani u familije i podredove.

Vodozemci na Internetu
AmphibiaWeb
Vodozemci Srbije
PMF - biologija NS
БСЭ
AnimalDiversity Web
Amphibians and Reptiles of Europe
Tree of Life
Amphibian Species

Literatura

  • Đorović Ana, Kalezić, M: Morfologija hordata. Biološki fakultet, Beograd
  • Kalezić,M: Osnovi morfologije kičmenjaka, ZUNS, Beograd, 2001
  • Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Petrov Brigita, Radović, I, Miličić Dragana, Petrov I: Opšta i sistematska zoologija (praktikum sa radnom *sveskom), Biološki fakultet, Beograd, 2000
  • Petrov Brigita: Skripta za studente molekularne biologije
  • Petrov, I: Sakupljanje, preparovanje i čuvanje insekata u zbirkama, Biološki fakultet, Beograd, 2000.
  • Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.
  • Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995
  • www.tolweb.org/tree?group=Caudata&contgroup=Living_Amphibians
Snežana Trifunović, dipl. biolog