Razlika između izmena na stranici „Čovečja glista”
Red 2: | Red 2: | ||
{{Više podataka|Valjkasti crvi}} | {{Više podataka|Valjkasti crvi}} | ||
==Životni ciklus== | ==Životni ciklus== | ||
− | Čovek može da se zarazi askarisom unoseći hranu (nedovoljno oprano povrće) ili vodu zaražene jajima ovog parazita. | + | Čovek može da se zarazi askarisom unoseći hranu (nedovoljno oprano povrće) ili vodu zaražene jajima ovog parazita. Dospevanjem u crevo iz jaja se izlegu mlade jedinke koje probijaju zid creva i dospevaju u vene. Krvotokom kroz krvne sudove jetre i preko srca dospevaju u pluća. Iz krvnih sudova pluća prelaze u plućne alveole, iz njih u bronhije, dušnik i usnu duplju. Zatim, gutanjem zajedno sa pljuvačkom dospevaju ponovo u tanko crevo u kome se razvijaju u adulte (odrasla forma). Posle dva to tri meseca ženke postaju polno sposobne i nose jaja. Kod dece se ponekad odrasle jedinke aktivno penju po jednjaku do ždrela i izlaze napolje kroz usta i nos (vidi sliku) ili se spuštaju u dušnik pa mogu da uguše dete. |
Izmena na datum 21. oktobar 2013. u 20:15
Čovečja glista (Ascaris lumbricoides) je parazitska vrsta valjkastih crva. Jedan je od najkrupnijih crevnih parazita čoveka, čije ženke dostižu 20 do 40 cm, a mužjaci su nešto sitniji sa dužinom od 15 do 25 cm. Kosmopolitska je vrsta jer je praktično ima svuda gde žive ljudi, a u nekim područjima je zaraženo celokupno stanovništvo.
Životni ciklus
Čovek može da se zarazi askarisom unoseći hranu (nedovoljno oprano povrće) ili vodu zaražene jajima ovog parazita. Dospevanjem u crevo iz jaja se izlegu mlade jedinke koje probijaju zid creva i dospevaju u vene. Krvotokom kroz krvne sudove jetre i preko srca dospevaju u pluća. Iz krvnih sudova pluća prelaze u plućne alveole, iz njih u bronhije, dušnik i usnu duplju. Zatim, gutanjem zajedno sa pljuvačkom dospevaju ponovo u tanko crevo u kome se razvijaju u adulte (odrasla forma). Posle dva to tri meseca ženke postaju polno sposobne i nose jaja. Kod dece se ponekad odrasle jedinke aktivno penju po jednjaku do ždrela i izlaze napolje kroz usta i nos (vidi sliku) ili se spuštaju u dušnik pa mogu da uguše dete.
Literatura
- Dogelj, V,A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, beograd, 1971.
- Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, Naučna knjiga, Beograd, 1977.
- Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd, 1979.
- Krstić, Lj: Čovek i mikrobi, Draganić, Beograd, 2003.
- Mariček, magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986.
- Matoničkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: Beskralješnjaci - bilogija nižih avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1998.
- Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
- Petrov, I: Sakupljanje, preparovanje i čuvanje insekata u zbirkama, Biološki fakultet, Beograd, 2000.
- Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos *Novi Sad, Beograd, 2001.
- Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995.
- Biblioteka Planeta Zemlja i život na njoj: Čovek i životinjski svet, ZUNS i Srpsko biološko društvo, Beograd, 1987