Razlika između izmena na stranici „Škorpije”
Red 1: | Red 1: | ||
+ | <div class="note">'''Taksonomija [[Image:Black scorpion.jpg|frame|right|244px|crna škorpija (Androctonus crassicauda)]]<br>carstvo: Animalia<br>tip: Arthropoda<br>podtip: Chelicerata<br>klasa: Arachnida<br>red: Scorpiones (C. L. Koch, 1837)'''</div> | ||
+ | ' | ||
+ | |||
+ | ' | ||
+ | |||
+ | ' | ||
+ | |||
+ | ' | ||
+ | |||
+ | '''<br><br>''' | ||
+ | |||
+ | ' | ||
+ | |||
+ | ' | ||
+ | |||
+ | ' | ||
+ | |||
'''Skorpije ili škorpije (lat. Scorpiones)''' spadaju u najkrupnije [[Paukolike životinje|paukolike životinje]], a verovatno najstarije (fosili potiču još iz silura) i prve suvozemne zglavkare. Naseljavaju uglavnom suptropske i tropske predele mada ih ima i u umerenoj zoni. Preko dana miruju sakrivene ispod lišća i kamenja, a noću se aktiviraju u potrazi za hranom. Veličina im se kreće od 13mm do 25cm. | '''Skorpije ili škorpije (lat. Scorpiones)''' spadaju u najkrupnije [[Paukolike životinje|paukolike životinje]], a verovatno najstarije (fosili potiču još iz silura) i prve suvozemne zglavkare. Naseljavaju uglavnom suptropske i tropske predele mada ih ima i u umerenoj zoni. Preko dana miruju sakrivene ispod lišća i kamenja, a noću se aktiviraju u potrazi za hranom. Veličina im se kreće od 13mm do 25cm. | ||
Red 78: | Red 95: | ||
* češljoliki ostaci ekstremiteta na kojima se nalaze čulne ćelije čija funkcija nije dovoljno proučena. | * češljoliki ostaci ekstremiteta na kojima se nalaze čulne ćelije čija funkcija nije dovoljno proučena. | ||
− | + | <br> | |
'''Polni sistem i igra parenja''' | '''Polni sistem i igra parenja''' | ||
− | + | <br> | |
Skorpije su odvojenih polova sa slabo izraženim polnim dimorfizmom koji se uglavnom ogleda u tome što mužjaci na operkulumu imaju kukice i po obliku bodlji i pedipalpi. Gonade kod mužjaka i ženki su vrlo slične građe, sastoje se od grupe cevčica od koje polaze odvodi koji se izlivaju u genitalni atrijum. | Skorpije su odvojenih polova sa slabo izraženim polnim dimorfizmom koji se uglavnom ogleda u tome što mužjaci na operkulumu imaju kukice i po obliku bodlji i pedipalpi. Gonade kod mužjaka i ženki su vrlo slične građe, sastoje se od grupe cevčica od koje polaze odvodi koji se izlivaju u genitalni atrijum. | ||
Red 103: | Red 120: | ||
* Chactus; | * Chactus; | ||
− | 3. | + | 3. '''''porodica''''''Vejovidae,'''rasprostranjena u Americi i Evropi'''; |
4. '''porodica Diplocentridae''', naseljava tropske i suptropske predele; pripada joj rod Nebo; <br>5. '''porodica Scorpionidae''' kojoj pripadaju rodovi: <br> | 4. '''porodica Diplocentridae''', naseljava tropske i suptropske predele; pripada joj rod Nebo; <br>5. '''porodica Scorpionidae''' kojoj pripadaju rodovi: <br> | ||
Red 110: | Red 127: | ||
* Pandinus | * Pandinus | ||
+ | <br> | ||
+ | |||
+ | '''Galerija''' | ||
+ | |||
+ | <br> | ||
+ | <gallery> | ||
+ | |||
+ | Australis hector.jpg | ||
+ | |||
+ | </gallery> | ||
+ | |||
+ | <br> | ||
Literatura | Literatura | ||
− | + | <br> | |
<br>Biblioteka Planeta Zemlja i život na njoj, Čovek i životinjski svet,ZUNS i Srpsko biološko društvo, Beograd, 1987. <br>Dogelj, V,A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, beograd, 1971. <br>Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, Naučna knjiga, Beograd, 1977. <br>Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd, 1979. <br>Mariček, Magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986. <br>Matoničkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: Beskralješnjaci - bilogija nižih avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1998. <br>Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986. <br>Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos *Novi Sad, Beograd, 2001. <br>Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995. <br>Petrov, Brigita, Radović, I,Miličić, Dragana, Petrov, I: Opšta i sistematska zoologija (praktikum), Biološki fakultet, Beograd, 2000 | <br>Biblioteka Planeta Zemlja i život na njoj, Čovek i životinjski svet,ZUNS i Srpsko biološko društvo, Beograd, 1987. <br>Dogelj, V,A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, beograd, 1971. <br>Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, Naučna knjiga, Beograd, 1977. <br>Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd, 1979. <br>Mariček, Magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986. <br>Matoničkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: Beskralješnjaci - bilogija nižih avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1998. <br>Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986. <br>Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos *Novi Sad, Beograd, 2001. <br>Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995. <br>Petrov, Brigita, Radović, I,Miličić, Dragana, Petrov, I: Opšta i sistematska zoologija (praktikum), Biološki fakultet, Beograd, 2000 |
Izmena na datum 11. januar 2008. u 21:41
carstvo: Animalia
tip: Arthropoda
podtip: Chelicerata
klasa: Arachnida
red: Scorpiones (C. L. Koch, 1837)
'
'
'
'
'
'
'
Skorpije ili škorpije (lat. Scorpiones) spadaju u najkrupnije paukolike životinje, a verovatno najstarije (fosili potiču još iz silura) i prve suvozemne zglavkare. Naseljavaju uglavnom suptropske i tropske predele mada ih ima i u umerenoj zoni. Preko dana miruju sakrivene ispod lišća i kamenja, a noću se aktiviraju u potrazi za hranom. Veličina im se kreće od 13mm do 25cm.
Otrov skorpija je neurotoksičan i kod većine vrsta nije smrtonosan za čoveka. Međutim, otrov pojedinih vrsta može ugroziti život čoveka:
- vrsta Androctonus australis (na slici) koja živi u pustinji Sahari i čiji je otrov iste jačine kao otrov kobre;
- vrste roda Centruroides koje žive u Meksiku.
Serum koji se daje protiv otrova skorpija efikasan je samo u određenom vremenu.
Spoljašnja građa
Telo skorpija podeljeno je na dva regiona prozomu i opistozomu koje su široko spojene.
Prozoma je kratka, četvrtasta pokrivena na leđnoj strani čvrstim oklopom, karapaksom. Na leđnoj strani nalaze se oči: jedan par središnjih i nekoliko pari lateralnih. Na trbušnoj strani nema oklopa već je ona zaštićena osnovama nogu.
Na prozomi se nalaze sledeći ekstremiteti:
1. par su helicere smeštene ispred usnog otvora, u obliku klešta, sićišne i izgrađene od tri segmenta;
2. par su pedipalpi, snažno razvijeni, kleštoliko završeni i glavni znak raspoznavanja skorpija; služe za hvatanje plena;
3. četiri para nogu za hodanje od kojih se svaka sastoji od 7 članaka.
Opistozoma se sastoji od dva dela:
1. prednjeg, preabdomena (mezozoma) koga gradi 7 članaka;
2. zadnjeg, postabdomena (metazoma) koji je izgrađen od 5 članaka, na njegovom kraju se nalazi povijena bodlja.
Opistozomalni segmenti su svi dobro zaštićeni spoljašnjim skeletom koji je izgrađen od 4 ploče:
1. tergit na dorzalnoj (leđnoj) strani;
2. sternit, na ventralnoj (trbušnoj) strani;
3. pleure postavljene sa strane i membranozne.
Na opistozomi se nalaze ostaci ekstremiteta:
- na prvom segmentu (on je, ustvari drugi, jer je prvi redukovan) se nalazi operkulum koji kao poklopac pokriva polni otvor;
- čulni izraštaji oblika češlja
- listolika pluća.
Kada skorpija hvata plen onda je njen postabdomen podignut i povijen napred preko tela (na slici) tako da je bodlja upravljena ka žrtvi i spremna za napad. Bodlja, kojom se završava opistozoma se, prema embrionalnom poreklu, smatra člankom. U njenoj proširenoj osnovi nalazi se parna otrovna žlezda čiji se otvor nalazi na vrhu bodlje. Žlezda je obavijena mišićima čije kontrakcije ubrizgavaju otrov u žrtvu.
Skorpije se hrane sitnim zglavkarima koje hvataju kleštolikim pedipalpima, a ubijaju ubodom bodlje.
Unutrašnja građa
Varenje usmrćenog plena počinje radom helicera koje maceriraju plen i izlučivanjem sokova iz prednjeg creva na njega. Polusvarenu hranu usisavaju ždrelom iz koga hrana ide danje u jednjak pa u srednje crevo i žlezde za varenje gde se vari do kraja, a zatim i apsorbuje. Nesvareni sastojci hrane se prebacuju u zadnje crevo i preko analnog otvora izbacuju u spoljašnju sredinu.
Izlučivanje se obavlja pomoću:
1. dva para Malpigijevih cevčica koje se izlivaju između srednjeg i zadnjeg creva;
2. para koksalnih žlezda koje se izlivaju u bazu trećeg para nogu za hodanje.
Krvni sistem je otvorenog tipa i sastoji se od:
- srca smešteno u perikardijumu u preabdomenu; krv iz perikardijuma dospeva u srce preko otvora ostija;
- arterija koje odvode krv iz srca u sve delove tela;
- sinusa, u koje se krv iz arterija izliva;
- venoznih kanala, kojima se krv iz sinusa vraća u srce.
Disanje se vrši pomoću 4 para listolikih pluća koja su utopljena u krvi ventralnog sinusa. U njemu se krv oksiduje, a zatim vraća u srce.
Nervni sistem se sastoji od:
- mozga
- sedam parova ganglija koje grade trbušno nervno stablo.
Čulni organi skorpija su:
- taktilni u obliku čulnih dlačica različitih oblika;
- oči everznog tipa;
- češljoliki ostaci ekstremiteta na kojima se nalaze čulne ćelije čija funkcija nije dovoljno proučena.
Polni sistem i igra parenja
Skorpije su odvojenih polova sa slabo izraženim polnim dimorfizmom koji se uglavnom ogleda u tome što mužjaci na operkulumu imaju kukice i po obliku bodlji i pedipalpi. Gonade kod mužjaka i ženki su vrlo slične građe, sastoje se od grupe cevčica od koje polaze odvodi koji se izlivaju u genitalni atrijum.
Prilikom kopulacije skorpije pokazuju vrlo specifično ponašanje poznato kao igra parenja. Mužjaci polažu spermatozoide na zemlju, a ženke ih unose u telo preko polnog otvora. Razviće oplođenih jaja odvija se u telu ženke i traje od nekoliko meseci do godinu dana, a nekada i duže. Posle završenog razvića rađa se od 6 do 90 mladih dužine nekoliko milimetara koji na leđima majke borave oko nedelju dana, odnosno, do prvog presvlačenja.
Klasifikacija
Red Scorpiones je podeljen na sedam familija sa preko 100 rodova i oko 700 vrsta. Najpoznatije su sledeće familije i rodovi:
1. porodica Buthidae je rasprostranjena na svim kontinentima sa rodovima:
- rod Androctonus;
- rod Buthus;
- rod Mesobuthus, čija vrsta M. gibbosus živi na prostorima bivše Jugoslavije;
2. porodica Chactidae, kao i prethodna naseljava skoro sve kontinente; pripadaju joj rodovi:
- Euscorpius, čije vrste E. italicus, E. carpathicus i E. migrelicus žive kod nas;
- Chactus;
3. porodica'Vejovidae,rasprostranjena u Americi i Evropi;
4. porodica Diplocentridae, naseljava tropske i suptropske predele; pripada joj rod Nebo;
5. porodica Scorpionidae kojoj pripadaju rodovi:
- Scorpio
- Pandinus
Galerija
<gallery>
Australis hector.jpg
</gallery>
Literatura
Biblioteka Planeta Zemlja i život na njoj, Čovek i životinjski svet,ZUNS i Srpsko biološko društvo, Beograd, 1987.
Dogelj, V,A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, beograd, 1971.
Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, Naučna knjiga, Beograd, 1977.
Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd, 1979.
Mariček, Magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986.
Matoničkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: Beskralješnjaci - bilogija nižih avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1998.
Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos *Novi Sad, Beograd, 2001.
Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995.
Petrov, Brigita, Radović, I,Miličić, Dragana, Petrov, I: Opšta i sistematska zoologija (praktikum), Biološki fakultet, Beograd, 2000
Category:Beskičmenjaci