Žarna ćelija

Izvor: Bionet Škola
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Žarna ćelija

Žarne ćelije (knidocite ili nematocite) su specijalizovane ćelije žarnjaka kojima se ove životinje brane i napadaju. Smeštene su u epidermisu i skoncentrisane najviše na pipcima (tentakulama) oko usnog otvora ili na obodu zvona kod meduza. Mogu biti različite građe i funkcija.

Građa i funkcionisanje

Žarne ćelije se razvijaju od intersticijelnih ćelija. Izgrađene su od:

  • čvrste ovalne kapsule koja je ispunjena tečnošću;
  • žarnog konca (nematocist) koji je veoma tanak, šupalj i spakovan u čauri u vidu spirale; snabdeven je unazad okrenutim bodljama;
  • senzibilna dlačica (knidocil) koja se nalazi na spoljašnjoj, slobodnoj površini žarne ćelije; knidocil je jedna vrsta mehanoreceptora.

Pritisak ili samo dodir knidocila izaziva nadražaj žarne ćelije koja na njega reaguje izvraćanjem kapsule i izbacivanjem žarnog konca poput elastične strele. Žarni konac se obmotava oko nekog izraštaja na telu plena, a njegovi izraštaji se ubadaju u telo pri čemu se izlučuje otrovan sekret koji parališe žrtvu. Pored otrovnog sekreta žarne ćelije mogu izlučivati i lepljivu materiju pomoću koje se pričvršćuju za plen.

Dejstvo otrova na čoveka

Otrov žarnjaka uglavnom nije smronosan za čoveka (izuzetak su neke australijske vrste) , ali je zato neprijatan i bolan. (Pri određivanju jačine dejstva ovih otvora treba svakako imati u vidu individualnu osetljivost.) Mesto na koži koje je ožareno pocrveni i peče kao kada se dodirne kopriva. Najefikasniji postupak koji ublažava tegobe je stavljanje parčeta svežeg mesa na ožareno mesto. Enzimi iz mesa koji razlažu proteine (proteolitički) razložiće i one iz otrova i time smanjiti njihovo dejstvo. Ako to ne pomogne, kod osoba koje su osetljive i jače ožarene, treba utrljati neku antihistaminsku ili kortizonsku mast.

Otrovi nekih australijskih vrsta mogu da budu mnogo opasniji pa čak i smrtonosni za čoveka pa je do sada zabeleženo više takvih, fatalnih slučajeva.

Meduza zvana morska kobra ili morska osa (Chironex fleckeri) ima jak otrov koji izaziva:

  • jaku urtikariju i druge bolesti zavisno od jačine ožarenosti i individualne osetljivosti na otrove žarnjaka;

na koži izbijaju mehuri koji pucaju;

  • vrtoglavicu, proliv, povraćanje;
  • paralizu mišića, kolaps pa čak i smrt.

Ako je ožareni kupač daleko od obale, do smrti može doći davljenjem usled paralize mišića zbog čega ne može da pliva.

Literatura

  • Dogelj, V,A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, beograd, 1971.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, Naučna knjiga, Beograd, 1977.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd
  • Mariček, magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986.
  • Matoničkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: Beskralješnjaci - bilogija nižih avertebrata, Školska knjiga, *Zagreb, 1998.
  • Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Petrov, I: Sakupljanje, preparovanje i čuvanje insekata u zbirkama, Biološki fakultet, Beograd, 2000.
  • Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001
Snežana Trifunović, dipl. biolog