Razlika između izmena na stranici „Apoptoza”
(→Faze apoptoze kod životinja) |
|||
Red 11: | Red 11: | ||
*apoptoza ili samoubistvo ćelije koja se odvija u povoljnim uslovima tokom npr. [[embriogeneza|embriogeneze]] ili [[regeneracija|regeneracije]] tkiva, mada se može odvijati i u uslovima akutne infekcije ili hroničnih bolesti | *apoptoza ili samoubistvo ćelije koja se odvija u povoljnim uslovima tokom npr. [[embriogeneza|embriogeneze]] ili [[regeneracija|regeneracije]] tkiva, mada se može odvijati i u uslovima akutne infekcije ili hroničnih bolesti | ||
==Faze apoptoze kod životinja== | ==Faze apoptoze kod životinja== | ||
− | [[Slika:Apoptoza-celije.jpg|331 px|d|mini| | + | [[Slika:Apoptoza-celije.jpg|331 px|d|mini|Morfološke promene ćelije u toku apoptoze]] |
Apoptoza se može posmatrati sa više aspekata filziološkog, biohemijskog, morfološkog pa se prema tome i broj faza razlikuje. | Apoptoza se može posmatrati sa više aspekata filziološkog, biohemijskog, morfološkog pa se prema tome i broj faza razlikuje. | ||
+ | ===Morfološke promene=== | ||
+ | U toku apoptoze dolazi do karakterističnih morfoloških promena bez obzira o vrsti ćelija. Te promene se mogu grupisati u dve faze: | ||
+ | * '''rana faza''', koja počinje kondezacijom hromatina u jedru i kondezacijom citoplazme; time se zapremina ćelije smanjuje, organele se sabijaju i citoskelet se razgrađuje (videti sliku) | ||
+ | * kasna faza | ||
===Literatura=== | ===Literatura=== |
Izmena na datum 4. avgust 2010. u 10:19
Apoptoza (gr. apo+pto = opadanje lišća; apoptosis = raspadanje) ili programirana ćelijska smrt (ćelijsko samoubistvo) je deo životnog ciklusa ćelije koji omogućava normalan razvoj organizma tako što otklanja suvišne ćelije. Prvi put su je opisali Glucksman i Saunders 50-tih godina XX veka. Stalan broj ćelija u organizmu održava se zahvaljujući dinamičkoj ravnoteži dva suprotna procesa: ćelijskoj deobi i ćelijskoj smrti. Genetski je određen proces i narušavanjem mehanizama kojima se reguliše može dovesti do različitih patoloških promena (kancer, Alchajmerova, Perkinsonova bolest i dr). Da je jedan je od najproučavanijih procesa u višećelijskim organizmima govori podatak o broju naučnih radova posvećenih apoptozi, oko 10.000 za 10 godina. Apoptoza se odvija kako u normalnim fiziološkim uslovima (embriogeneza, diferencijacija, razvoj i regulacija imunog sistema) tako i u patološkim stanjima (delovanjem patoloških faktora ili mehaničkih povreda). Kod životinja počinje već na stupnju morule, kada zahvata neke ćelije u njenoj unutrašnjosti čime nastaje duplja blastule. Enzimi koji su najčešći medijatori apoptoze jesu kaspaze iz familije cistein proteaza.
Oblici ćelijske smrti
Ćelijski ciklus se završava:
- ili deobom ćelije na dve kćerke ćelije, kroz koje ćelija produžava svoje trajanje
- ili starenjem i umiranjem pa se tako apoptoza posmatra kao konačni stadijum diferencijacije ćelija.
Ćelije umiru kako tokom embriogeneze, morfogeneze i metamorfoze tako i unutar tkiva i organa u odraslom organizmu. U odraslom organizmu ćelije se razlikuju morfološki, po funkcijama koje obavljaju, a takođe i po fiziološkoj starosti. Iako sve potiču od jedne, oplođene jajne ćelije, u zavisnosti od tkiva i organa kojima pripadaju stare i umiru različitom brzinom i na različite načine.
Razlikuju se dva osnovna načina ćelijskog umiranja:
- nekroza (gr. necrosis = izumrlost) ili ubistvo ćelija, ispoljava se u nepovoljnim, nefiziološkim uslovima kada su ćelije izložene patološkim faktorima ili mehaničkim povredama;
- apoptoza ili samoubistvo ćelije koja se odvija u povoljnim uslovima tokom npr. embriogeneze ili regeneracije tkiva, mada se može odvijati i u uslovima akutne infekcije ili hroničnih bolesti
Faze apoptoze kod životinja
Apoptoza se može posmatrati sa više aspekata filziološkog, biohemijskog, morfološkog pa se prema tome i broj faza razlikuje.
Morfološke promene
U toku apoptoze dolazi do karakterističnih morfoloških promena bez obzira o vrsti ćelija. Te promene se mogu grupisati u dve faze:
- rana faza, koja počinje kondezacijom hromatina u jedru i kondezacijom citoplazme; time se zapremina ćelije smanjuje, organele se sabijaju i citoskelet se razgrađuje (videti sliku)
- kasna faza
Literatura
- Šerban, M, Nada: Ćelija - strukture i oblici, ZUNS, Beograd, 2001
- Grozdanović-Radovanović, Jelena: Citologija, ZUNS, Beograd, 2000
- Pantić, R, V: Biologija ćelije, Univerzitet u Beogradu, beograd, 1997
- Diklić, Vukosava, Kosanović, Marija, Dukić, Smiljka, Nikoliš, Jovanka: Biologija sa humanom genetikom, Grafopan, Beograd, 2001
- Petrović, N, Đorđe: Osnovi enzimologije, ZUNS, Beograd, 1998.