Apoptoza
Apoptoza (gr. apo+pto = opadanje lišća; apoptosis = raspadanje) ili programirana ćelijska smrt je deo životnog ciklusa ćelije koji omogućava normalan razvoj organizma. Prvi put su je opisali Glucksman i Saunders 50-tih godina XX veka. Stalan broj ćelija u organizmu održava se zahvaljujući dinamičkoj ravnoteži dva suprotna procesa: ćelijskoj deobi i ćelijskoj smrti. Da je jedan je od najproučavanijih procesa u višećelijskim organizmima govori podatak o broju naučnih radova posvećenih apoptozi, oko 10.000 za 10 godina. Apoptoza se odvija kako u normalnim fiziološkim uslovima (embriogeneza, diferencijacija, razvoj i regulacija imunog sistema) tako i u patološkim stanjima (delovanjem patoloških faktora ili mehaničkih povreda).
Oblici ćelijske smrti
Ćelijski ciklus se završava:
- ili deobom ćelije na dve kćerke ćelije, kroz koje ćelija produžava svoje trajanje
- ili starenjem i umiranjem.
Ćelije umiru kako tokom embriogeneze, morfogeneze i metamorfoze tako i unutar tkiva i organa u odraslom organizmu. U odraslom organizmu ćelije se razlikuju morfološki, po funkcijama koje obavljaju, a takože i po fiziološkoj starosti. Iako sve potiču od jedne, oplođene jajne ćelije u zavisnosti od tkiva i organa kojima pripadaju stare i umiru različitom brzinom i na različite načine.
Razlikuju se dva osnovna načina ćelijskog umiranja:
- nekroza (gr. necrosis = izumrlost),ispoljava se u nepovoljnim uslovimakada su ćelije izložene patološkim faktorima ili mehaničkim povredama
- apoptoza koja se odvija u povoljnim uslovima tokom npr. embriogeneze ili regeneracije tkiva, mada se može odvijati i u uslovima akutne infekcije ili hroničnih bolesti