Australijski kazuar

Izvor: Bionet Škola
Izmena od 15:26, 15. decembar 2008. od strane korisnice Tsnena (razgovor | doprinosi)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Australijski kazuar (Casuarius casuarius)

Australijski kazuar ili južni kazuar (Casuarius casuarius) pripada porodici pravih kazuara. Najveća su vrsta kazuara i jedina koja ima dve kreste na vratu.

Spoljašnja morfologija

Australijski kazuar je velika, robusna ptica dugih, snažnih zadnjih nogu prilagođenih za trčanje i odbranu, sa kandžama dugim do 12 cm. Telo je pokriveno tamno-smeđim ili crnim perjem koje ima oblik dlake pa liči na gustu, grubu kosu. Na vratu i glavi nema perja već su ti delovi tela plave i crvene boje. Na glavi se nalazi i veliki koštani izraštaj čeone kosti koji je pokriven rožnom materijom i u obliku je kacige.

Krila su vrlo mala, zakržljala i na njima se nalaze primarna perja u obliku pet ili šest dugih belih bodlji. Mladunci su prvih 3 - 6 meseci smeđi sa crnim uzdužnim prugama, a oko godinu dana starosti vrat im postaje obojen. Ženke su visine 127 - 170 cm i težine do 59 kg, krupnije su od mužjaka koji su težine od 29 do 34 kg. ==Stanište== Žive prvenstveno u nizinskom kišnim šumama, obično niže od 1100 metara nadmorske visine, a povremeno se nalaze u šumama eukaliptusa, savanama, i močvarama.

Literatura

  • Brem, A., E.: Život životinja, Prosvjeta, Zagreb, 1982.
  • Đorović Ana, Kalezić, M: Morfologija hordata. Biološki fakultet, Beograd
  • Kalezić,M: Osnovi morfologije kičmenjaka, ZUNS, Beograd, 2001
  • Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Petrov Brigita, Radović, I, Miličić Dragana, Petrov I: Opšta i sistematska zoologija (praktikum sa radnom *sveskom), Biološki fakultet, Beograd, 2000
  • Petrov Brigita: Skripta za studente molekularne biologije
  • Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.
  • Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995.
Snežana Trifunović, dipl. biolog