Biljna tkiva
Tkivo predstavlja skup međusobno povezanih ćelija slične građe i oblika, istog porekla i funkcije. Većina tkiva pored glavne (primarne) funkcije može da obavlja i jednu ili više dopunskih (sekundarnih) funkcija. Ćelije su organizovane u tkiva kod tzv. viših biljaka (kormofite), dok ih alge ne poseduju. Što je biljka na višem stepenu organizacije ona poseduje više vrsta tkiva.
U organizmu skrivenosemenica se prema diferenciranosti ćelije razlikuju dve osnovne grupe tkiva:
- tvorna tkiva i
- trajna tkiva
Sadržaj
Tvorna tkiva (meristemi)
Tvorna tkiva grade ćelije koje imaju sposobnost da se neprekidno dele i od njih nastaju i razvijaju se sva ostala trajna tkiva. Usled stalnih deoba, kojima su izložene, ove ćelije imaju određene
- morfološke osobine:
- imaju tanak ćelijski zid,
- krupno centralno jedro,
- sitne vakuole,
- male i malobrojne plastide i dr.
Trajna tkiva
Trajna tkiva su izgrađene od ćelija koje vrše određenu funkciju, a trajno su ili delimično izgubile sposobnost deobe. Neka od trajnih tkiva mogu ponovo steći sposobnost deobe i na taj način od njih postaju sekundarni meristemi. Ćelije ovih tkiva su krupnije od meristemskih i imaju veće vakuole (najčešće je to, kod potpuno diferenciranih, starijih ćelija jedna krupna, centralno postavljena vakuola).
Zavisno od funkcije koju vrše, trajna tkiva su podeljena na:
- površinska
- osnovna
- mehanička
- provodna
- žlezdana
Površinska tkiva
Površinska (pokorična) tkiva se nalaze na površini svih biljnih organa. Imaju ulogu da:
- zaštite unutrašnjost organa od nepovoljnih uticaja spoljašnje sredine i
- omoguće razmenu materija tih organa i sredine.
U zavisnosti od kog tvornog tkiva nastaju, razlikuju se dve vrste površinskog tkiva:
Osnovna tkiva
Parenhimska tkiva nazivaju se i osnovna zato što su sva ostala tkiva, izuzev pokrovnih, uronjena u njih, odnosno čine osnovnu masu biljnog tela.
Zavisno od funkcije koju obavljaju ova tkiva se dele na:
- parenhim za apsorpciju vode i mineralnih materija,
- parenhim za fotosintezu i
- parenhim za magacioniranje rezervnih materija.
Parenhim za apsorpciju (rizodermis) je jednoslojno tkivo koje se nalazi u određenom delu korena i služi za upijanje vode i mineralnih materija iz podloge. Ćelije ovog tkiva su često produžene u korenske dlake, čime se mnogo povećava njihova površina, a samim tim i njihova moć upijanja.
Parenhim za fotosintezu nalazi se u listovima i mladim, zelenim stablima. Njegove ćelije sadrže sve ćelijske organele, a posebno su dobro razvijeni hloroplasti u kojima se obavlja proces fotosinteze. U listu je ovo tkivo izgrađeno od dve vrste ćelija: prema licu lista nalazi se palisadno tkivo, građeno od zbijenih ćelija oblika tetraedra; prema naličju lista nalazi se sunđerasto tkivo građeno od ćelija nepravilnog loptastog oblika, između kojih se nalaze prostrani intercelulari. Tkivo za fotosintezu povezano je sa provodnim tkivom da bi se materije stvorene u fotosintezi prenosile do svih delova biljke.
Parenhim za magacioniranje čine ćelije koje imaju sposobnost da nagomilavaju organske materije ili vodu. Takvo tkivo se nalazi u krtolama, rizomima ili zadebljalim korenovima. Drvenaste biljke magacioniraju hranljive materije u stablima, a neke u listovima (aloja, čuvarkuća). Ova tkiva su česta u plodovima i semenima. Biljke sušnih predela prilagođene su tako da mogu nagomilavati velike količine vode u lišću (agava) ili u stablu (kaktusi).
Mehanička tkiva
Ćelije mehaničkog tkiva su tesno međusobno spojene i imaju debele celulozne zidove sa malobrojnim i sitnim porama, pa daju čvrstinu biljci. Mehanički elementi su u biljnim organima specifično raspoređeni tako da se uz najmanji utrošak materijala obezbeđuju najveća moguća čvrstoća.
Razlikuju se dve osnovne vrste ovog tkiva :
Provodna tkiva
Provodno tkivo je specijalizovano za provođenje materija kroz biljku.
Razlikuju se dve vrste ovog tkiva:
Ksilem
Voda sa mineralnim materijama provodi se od korena do svih delova biljke pomoću ksilema. Ksilem je izgrađen od mrtvih ćelija sa odrvenelim zidovima, koje se nazivaju: *traheje i traheidi. Traheje su dugačke cevi nastale uzdužnim spajanjem ćelija. Uzdužni zidovi ćelija koje će obrazovati traheju odrvenjavaju, a njihovi poprečni zidovi nestaju. Traheide su izdužene ćelije najčešće sa šiljatim vrhovima.
Floem
Floem provodi rastvorene organske materije od mesta gde se stvaraju fotosintezom, odnosno od lista pa do svih delova biljke.
Grade ga žive ćelije:
- sitaste cevi i
- ćelije pratilice.
Sitaste cevi nastaju od niza ćelija, na čijim se poprečnim zidovima stvaraju perforacije (lat. perforare =probušiti), pa imaju izgled sita (otuda im i naziv). Ove ćelije su bez jedra i imaju malo citoplazme. Ćelije pratilice su priljubljene uz sitaste cevi i sa njima su u vezi preko otvora u bočnim zidovima. Kroz te otvore prolaze plazmodezme (konci citoplazme koji povezuju ćelije). Ćelije pratilice imaju jedro. Floem i ksilem se povezuju i čine provodne snopiće. Provodni snopići mogu biti izgrađeni samo od jedne vrste tkiva (ili ksilema ili floema) i onda su to prosti provodni snopići. Kada sadrže i floem i ksilem onda su složeni provodni snopići. Provodni snopići čine nervaturu listova.
Žlezdana tkiva
Ćelije žlezdanih tkiva stvaraju i izlučuju različite sekrete. Sekreti su proizvodi metabolizma koji biljni organizam izlučuje spolja ili sakuplja u svom telu (u vakuolama). Sekreti se mogu sakupljati u cevima ili kanalima, kao što su npr. mlečne cevi, kod familije mlečika (Euphorbiaceae) i smolni kanali (kod četinara).
Izlučivanje sekreta van biljnog tela ostvaruje se pomoću žlezdanih ćelija koje grade posebne strukture:
Nektarije su žlezde koje izlučuju sladak sok (nektar), koji ima važnu ulogu u oprašivanju cvetova. Voda se izlučuje iz biljke pomoću hidatoda. Izlučivanje vode u kapima naziva se gutacija (biljna rosa).
Literatura:
- Vujaklija, M: Leksikon stranih reči i izraza, Prosveta, Beograd
- Grozdanović-Radovanović, Jelena: Citologija, ZUNS, Beograd, 2000
- Nešković Mirjana, Konjević R, Ćulafić Ljubinka (2002): Fiziologija biljaka, NNK, Beograd
- Šerban, M, Nada: Ćelija - strukture i oblici, ZUNS, Beograd, 2001
- Sarić, M. (1975): Fiziologija biljaka, Naučna knjiga, Beograd
- Blaženčić, Jelena (1990): Praktikum iz anatomije biljaka sa osnovama mikroskopske tehnike,Naučna knjiga, Beograd
- Janjatović, V. (1988), Botanika, Novi Sad
- Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.
- Jančić, R: Lekovite biljke sa ključem za određivanje, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
- Kojić, M: Botanika, Naučna knjiga, Beograd, 1989.
- Kojić, M: Fiziološka ekologija kulturnih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1987.
- Marinković, R, Tatić, B, Blaženčić, J: Morfologija biljaka, Beograd, 1979.
- Nikolić,R, Pavlović, S, Živanović, P. (1989): Praktikum iz anatomije biljaka, Meidicnska knjiga, Beograd-Zagreb
- Tatić, B, Petković, V. (1998): Morfologija biljaka, ZUNS, Beograd
