Borovnica
Klasifikacija | ||||||||||||||||||||
|
Borovnica (lat. Vaccinium myrtillus) je žbunasta biljka iz porodice vresova (lat. Ericaceae). Naučni naziv je izveden od latinskih reči bacca = bobica i myrtus (deminutiv myrtillus) po sličnosti listova sa biljkom mirtom.
Sadržaj
Opis biljke
Žbunasta biljka visine do 50 cm sa gustim i tankim grančicama izrazito oštrih uglova i zelene, sjajne kore. Listovi su okruglasto jajasti, a na vrhu šiljati i bez dlaka, goli. Obod liske je fino testerasto usečen, a lisne drške su veoma kratke. Cvetovi su viseći na kratkim drškama i pojedinačni. Krunica loptasta zelenobele do zelenkastocrvene boje dužine 4-7 mm i izgrađena od 5 režnjića. Plod je sjajna bobica plavocrne boje i blago nakiselog ukusa, koja sazreva od jula do septembra. U njoj se nalazi veliki broj semena.
Stanište i rasprostranjenost
Pogodno tlo za rast borovnice je kiselo i umerenovlažno zemljište, a na višim nadmorskim visinama je planinska crnica. Raste u zoni listopadnih, bukovih šuma i iznad nje na svežim zemljištima. Značajna je njena uloga na planinskim čistinama i subalpskim acidofilnim zajednicama gde obrasta velike površine. Čest je stanovnik mnogih planinskih masiva.
Hemijski sastav droge
Kao droga se koristi zreo plod (Мyrtilli fructus) i list (M. folium). Hemijski sastav plodova je:
- organske kiseline, posebno limunska i jabučna;
- šećer (do 30%);
- vitamin C (oko 6 mg%);
- pirokatehinski tanini;
- kompleks B vitamina;
- karotin(oko 1 mg %);
- masna ulja (30%) (u semenima);
- proteini (oko 18%) u semenima.
Listovi borovnice su pravi izvor minerala (kalijum, natrijum, mangan, hrom, gvožđe, bakar i dr.), vitamina C, organskih kiselina, a sadrže i saponine, šećer (do 18%), tanine i dr.
Lekovito dejstvo i upotreba
Plodovi borovnice imaju primenu kako u narodnoj tako i u službenoj medicini. Blagotvorno su sredstvo kao preventiva ili terapija kod avitaminoze ili hipovitaminoze, kao i za lečenje neinfektivnog proliva kod dece. Važno je i njihovo dijetetsko delovanje. Plodove je najbolje koristiti u svežem stanju ili kao sok. Osim soka od njih se mogu praviti ukusni i kvalitetni sirupi, džemovi, kompoti i dr. samo što se kuvanjem gubi vitamin C.
Listovi imaju dejstvo kardiotonika, diuretika, holerika i adstrigensa. Koriste se kao sastojak biljnih mešavina za lečenje šećerne bolesti II stepena kao i kod poremećaja digestivnog trakta.
Pri dugotrajnoj upotrebi listova borovnice ili ako dođe do predoziranja javlja se hronično trovanje pa se zbog toga samomedikacija ne preporučuje.
Slike
Literatura
- Vuksanović, Snežana: Ljekovite biljke u šumski plodovi (brošura), Natura, Kolašin, 2007.
- Gostuški,R: Lečenje lekovitim biljem, Narodna knjiga, Beograd, 1979.
- Grlić, Lj: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, August Cesarec, Zagreb, 1986.
- Djuk, A, Dž: Zelena apoteka, Politika, Beograd, 2005.
- Jančić, R: Lekovite biljke sa ključem za određivanje, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
- Jančić, R: Botanika farmaceutika, Službeni list SCG, Beograd, 2004.
- Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.
- Kojić, M, Stamenković, V, Jovanović, D: Lekovite biljke jugoistične Srbije, ZUNS, Beograd 1998.
- Lakušić, D: Vodič kroz floru nacionalnog parka Kopaonik, JP Nacionalni park Kopaonik, Kopaonik, 1995.
- Marin, P, Tatić, B: Etimološki rečnik, NNK Internacional, Beograd, 2004.
- Mindel, E: Vitaminska biblija, FaMilet, 1997.
- Mišić Lj, Lakušić R: Livadske biljke, ZUNS Sarajevo, ZUNS Beograd , IP Svjetlost, 1990
- Stamenković, V: Naše neškodljive lekovite biljke, Trend, Leskovac
- Tucakov, J: Lečenje biljem, Rad, Beograd, 1984.