Razlika između izmena na stranici „Buka i vibracije”

Izvor: Bionet Škola
Idi na navigaciju Idi na pretragu
(Delovanje vibracija na organizam čoveka)
Red 82: Red 82:
 
- https://www.youtube.com/watch?v=UG5M_CzR1RI
 
- https://www.youtube.com/watch?v=UG5M_CzR1RI
  
- https://www.youtube.com/watch?v=LomQYGKcEXg od   
+
- https://www.youtube.com/watch?v=LomQYGKcEXg od
 +
 
 +
{{Literatura}}
 +
 
 +
* Đukanović, Mara: Ekološki izazov, Beograd, 1991.
 +
* Janković, M: Biodiverzitet, Beograd, 1995.
 +
* Janković, M.,Đorđević, V: Primenjena ekologija, Naučna knjiga, Beograd, 1981.
 +
* Janković, M: Fitoekologija, Beograd, 1986.
 +
* Stanković, S: Ekologija životinja, Beograd, 1979.
 +
* Tatić, B, Kostić, G: Naša prirodna dobra i potreba njihove zaštite, CEA i ZUNS, Beograd, 1996.
 +
 
 +
{{Potpis2}}<center></center><br />  
 
[[Kategorija:Zaštita životne sredine]]
 
[[Kategorija:Zaštita životne sredine]]

Izmena na datum 25. avgust 2019. u 19:32


Definicija.jpg
Ukratko

Buka i vibracije su oblici fizičkog zagađenja životne sredine koji mogu štetno delovati na organizam čoveka.

Buka označava svaki neželjeni i neprijatan zvuk koji pri višem intezitetu može da ugrozi psihičko i fizičko zdravlje čoveka. U urbanim sredinama predstavlja jedan od najrasprostranjenijih oblika zagađenja atmosfere. Merna jedinica buke jeste bel (B), odnosno decibel (dB). Reč "buka" vodi poreklo od latinske reči koja znači mučninu, neprijatnost. Nasuprot buci su tišina i mir.

Vibracije su poseban oblik štetnog delovanja zvučnih talasa. Vibracije su poseban oblik štetnog delovanja zvučnih talasa. Zvučni talasi koji imaju ferekvenciju ispod 16 herca (Hz) predstavljaju vibracije. Vibracije se ne mogu čuti, ali su pratilac buke.

Buka

Za svakodnevni život čoveka zvuk ima suštinski značaj (odbrambeni, upozoravajući i sl) ali ne i buka. Zvuk predstavlja sva zbivanja u spoljašnjoj sredini koja se normalno zapažaju čulom sluha. Uzrok nastajanja zvuka jesu vibracije nekog tela koje predstavlja izvor zvuka.  Buka je svaki nepoželjan i neprijatan zvuk koji pri višem intezitetu može da ugrozi psihičko i fizičko zdravlje čoveka. Zvuk postaje nepoželjan  kada  ometa normalne aktivnosti kao što su spavanje, razgovor  ili umanjuje kvalitet nečijeg života. Može biti nepoželjeni jer je glasan, neprijatan ili dosadan kao i nametljiv. Da bi se neki zvuk smatrao bukom on mora da bude dovoljno jak i da se izdvaja od ostalih zvukova i dobro čuje. Treba napomenuti da se, pod nekim posebnim uslovima, i tihi zvuci mogu smatrati bukom pa se zato pod bukom podrazumeva svaki nepoželjan zvuk.

Veruje se da buka, osim ljudima, smeta i životinjama. Buka koju proizvode podmornice ili veliki brodovi ometa komunikaciju morskih sisara i drugih životinja, zvuk električne testere ometa šumske životinje i sl. Zbog toga se buka smatra posebnim vidom fizičkog zagađivanja životne sredine.

Izvori buke

Nivo buke


Prema poreklu nastanka izvori buke dele se na prirodne i veštačke. Prirodni izvori buke su zavijanje vetra, grmljavina, morski talasi, tok reka, oglašavanje životinja i dr. Buka prirodnih izvora nije značajna za urbanu sredinu niti je uzrok oštećenja zdravlja većih populacija ljudi.

Veštački izvori buke su brojni, pogotovo u gradskim i industrijskim naseljima: saobraćaj, građevinske mašine, kompresori, ventilacioni uređaji i mnogi drugi.

Merenje buke

Bukvalno govoreći, buka se ne može direktno izmeriti, jer ne postoji instrument koji bi objektivno izmerio šta je za koga nepoželjan zvuk. Što je npr. za nekoga vesela muzika, za drugu osobu je to pravo mučenje ako tu vrstu muzike ne voli. Ono što se može izmeriti je boja, jačina i visina zvuka. Merna jedinica za jačinu zvuka je decibel (dB). LJudsko uho bez smetnji prima zvuk od 0 do 120 dB, dok se između 120 i 130 dB javlja osećaj bola.

Delovanje buke na organizam čoveka

Opšti problem životne sredine ljudi predstavlja buka zato što može biti prisutna na svakom mestu.

Štetno delovanje buke odražava se na čulo sluha i ostale organe i sisteme organa prvenstveno na nervni i krvni sistem. Dejstvo buke na čulo sluha ogleda se u potpunom gubitku sluha ili različitim oblicima njegovog oštećenja, smanjene oštrine. Dejstvo na nervni sistem ispoljava se u vidu povećane razdražljivosti, zamora, glavobolje, poremećenog sna, gubitka pažnje, slabog pamćenja i dr. Buka može izazvati i bolove u predelu srca, promene srčanog ritma, a štetno deluje i na polni sistem i organe za varenje.

Klasifikacija buke na četiri stepena, prema uticaju na organizam čoveka, data je u narednoj tabeli:

stepen jačina buke (dB) uticaj na organizam čoveka
I 40-50 psihičke reakcije
II 60-80 rastrojstvo vegetativnog nervnog sistema
III 90-110 umanjen sluh
IV više od 120 povreda sluha i slušnog aparata
150 mehaničke povrede aparata za sluh
170 smrt

Zaštitne mere protiv buke

Kao najbolje rešenje u borbi protiv buke je suzbijanje buke na samom njenom izvoru. Treba preduzeti takve mere da mašine u fabrikama, aparati u domaćinstvu, saobraćajna sredstva i drugi izvori stvaraju što manje buke. U mnogim svetskim metropolama je glavni izvor buke, saobraćaj, smanjen tako što su uvedena manje bučna vozila, glavne saobraćajnice su izmeštene van grada (obilaznice i kružne saobraćajnice), u centralnim zonama grada nalaze se pešačke zone, prometne saobraćajnice su odvojene od naselja pojasevima šumskog rastinja, zvučnim pregradama i dr.

Ukoliko se buka ne smanji na izvoru ostaje da se smanji njen uticaj na čoveka. To se može uraditi prostornim planiranjem objekata, rasporedom prostorija u zgradi, izradom pregrada (zidovi i međuspratne konstrukcije) određenih karakteristika, izradom vrata i prozora prema definisanim normama i postavljanje kućnih postrojenja i instalacija prema važećim principima zaštite od vibracija.

Pored ovih opštih mera primenjuju se i lične mere zaštite na mestima gde je buka povećana (prelazi 85 dB).  Osobe koje radi u takvoj sredini koriste lična zaštitna sredstva (tamponi, poklopci za uši, slušalice i sl).

Vibracije

Vibracije su poseban oblik štetnog delovanja zvučnih talasa. Zvučni talasi koji imaju ferekvenciju ispod 16 Hz predstavljaju vibracije. Vibracije se ne mogu čuti, ali su pratilac buke. Štetne su po organizam čoveka pogotovo ako duže traju. Lako se prostiru kroz svaki predmet sa kojim su u dodiru pa se tako lako prenose i na čoveka.

Izvori vibracija

su mnogobrojni, kako prirodni koji nastaju pokretanjem delova Zemljine kore, tako i veštački. Veštački izvori vibracija su različite mašine (prese, čekići i sl), energetska postrojenja (motori, kompresori i dr) kao i saobraćaj. Danas skoro da nema grane industrije u kojoj se ne koriste uređaji ili alati koji stvaraju vibracije.

Delovanje vibracija na organizam čoveka

Štetno delovanje vibracija na ljudski organizam slično je dejstvu buke. Vibracije se prenose na celo telo i štetno utiču na čovekov organizam: slabljenje refleksa, ometanje vizuelnog opažanja, povećana mišićna aktivnost, oštećenja kičme i stomaka, oštećenja kosti i zglobova i razna vaskularna oboljenja. U početku čovek gubi sposobnost da precizno radi, dolazi do poremećaja ravnoteže kao i rada kardiovaskularnog i nervnog sistema. Oštećenja zglobova i mišića su specifična samo za vibracije, zato što su kosti dobar provodnik i rezonator vibracija. Najčešće stradaju zglobovi ruku, rame, lakat i zglobovi šake.


Zanimljivosti.jpg
Zanimljivosti
  • Decibel je jedinica deset puta manja od jedinice bel (B), koja je dobila naziv  prema pronalazaču telefona, Aleksandru Grejemu Belu.
  • Herc (Hz) je merna jedinica za frekvenciju (učestalost). Ime je dobila po nemačkom fizičaru Hajnrihu Rudolfu Hercu.
Video-animacija.jpg
Pogledajte video, animaciju...

- https://www.youtube.com/watch?v=UG5M_CzR1RI

- https://www.youtube.com/watch?v=LomQYGKcEXg+od

Literatura.jpg
Literatura
  • Đukanović, Mara: Ekološki izazov, Beograd, 1991.
  • Janković, M: Biodiverzitet, Beograd, 1995.
  • Janković, M.,Đorđević, V: Primenjena ekologija, Naučna knjiga, Beograd, 1981.
  • Janković, M: Fitoekologija, Beograd, 1986.
  • Stanković, S: Ekologija životinja, Beograd, 1979.
  • Tatić, B, Kostić, G: Naša prirodna dobra i potreba njihove zaštite, CEA i ZUNS, Beograd, 1996.
Snežana Trifunović, dipl. biolog