Centromera

Izvor: Bionet Škola
Izmena od 13:20, 13. mart 2010. od strane korisnice Tsnena (razgovor | doprinosi)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Parni kinetohori za koje su vezane mikrotubule u predelu centromere hromozoma

Centromera je primarno suženje na hromozomu koje spaja sestrinske hromatide, pretežno izgrađen od heterohromatina, koji se sastoji od visoko ponovljive, odnosno satelitske DNK. Na centromeri se nalazi proteinska struktura, kinetohor, koja se formira na početku mitoze i ima ulogu da veže hromozom za deobno vreteno. Ona usmerava kretanje hromozoma za vreme deobe pošto se za nju vezuju konci deobnog vretena.

Uloga u deobi

U anafazi mitoze (mejoze II) se uzdužno deli, čime se sestrinske hromatide razdvajaju (sada su to novi hromozomi) i odlaze na suprotne polove ćelije. Zahvaljujući tome novonastale, kćerke ćelije dobijaju međusobno iste gene i istovremeno i iste gene kao majka ćelija od koje su deobom nastale. Nepravilna, poprečna podela centromera dovodi do duplikacija i delecija (to su vrste strukturnih aberacija hromozoma).

Centromera deli hromozom na dva kraka:

  • kratki krak (obeležava se prema međunarodnom dogovoru sa r) je deo hromozoma iznad centromere;
  • dugi krak (obeležen sa q) se nalazi ispod centromere.

Tipovi hromozoma

Hromozom uglavnom ima jednu centromeru, mada se mogu naći i dicentrični i policentrični hromozomi (hromozomi sa dve odnosno više centromera). Prema položaju centromere razlikuju se sledeći tipovi hromozoma:

  • metacentričan, ako se centromera nalazi na sredini hromozoma pa su njegovi kraci jednake dužine r=q);
  • submetacentričan, kod koga je centromera bliža jednom kraju hromozoma (r < q).
  • akrocentričan, kod koga je centromera sasvim blizu jednog kraja hromozoma,
  • telocentričan kod koga je centromera na samom kraju hromozoma tako da on ima samo jedan krak; ovaj tip hromozoma ne postoji u humanom kariotipu.
Vise-podataka2.jpg
Za više podataka pogledati Humani kariotip

Literatura

  • Dumanović, J, marinković, D, Denić, M: Genetički rečnik, Beograd, 1985.
  • Kosanović, M, Diklić, V: Odabrana poglavlja iz humane genetike, Beograd, 1986.
  • Lazarević, M: ogledi iz medicinske genetike, beograd, 1986.
  • Marinković, D, Tucić, N, Kekić, V: Genetika, Naučna knjiga, Beograd
  • Matić, Gordana: osnovi molekularne biologije, Zavet, Beograd, 1997.
  • Prentis S: Biotehnologija, Školska knjiga, Zagreb, 1991.
  • Švob, T. i sradnici: Osnovi opće i humane genetike, Školska knjiga, Zagreb, 1990.
  • Ridli, M: Genom - autobiografija vrste u 23 poglavlja, Plato, Beograd, 2001.
  • Tucić, N, Matić, Gordana: O genima i ljudima, Centar za primenjenu psihologiju, Beograd, 2002.
  • Tatić, S, Kostić, G, Tatić, B: Humani genom, ZUNS, Beograd, 2002.