Razlika između izmena na stranici „Cikorija”

Izvor: Bionet Škola
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Red 80: Red 80:
  
 
Koristi se i kao zamena za kafu (divka ili cigura) tako što se koren ispeče i samelje u prah a zatim skuva, procedi i gusti sadržaj se dodaje kafi u odnosu 3:1 (kafa:cikorija).
 
Koristi se i kao zamena za kafu (divka ili cigura) tako što se koren ispeče i samelje u prah a zatim skuva, procedi i gusti sadržaj se dodaje kafi u odnosu 3:1 (kafa:cikorija).
 +
 +
<div class="alert">[http://www.youtube.com/watch?v=E7uD82ndeWw&feature=related Album fotografija: '''Biljni elementi Stare planine''']</div>
  
 
== Literatura ==
 
== Literatura ==

Izmena na datum 16. februar 2011. u 13:31

Cikorija
Klasifikacija
Carstvo Plantae
Tip Magnoliophyta
Podtip
Klasa Magnoliopsida
Potklasa
Red Asterales
Podred
Familija Asteraceae
Rod Cichorium
Vrsta Cichorium intybus

Cikorija je naziv roda Cichorium, kao i najrasprostranjenije vrste ovog roda — Cichorium intybus. Drugi nazivi ove vrste su vodopija, ženetrga, gologuza, gologuza divlja.

Cikorija
Cikorija
Cikorija

Naučno ime

Poreklo naučnog imena:

  • roda od latiniziranog grčkog naziva za cikoriju kichorion
  • vrste od latinskog naziva za cikoriju intybus.

Sinonimi:

  • Cichorium silvestre
  • Cichorium silvatica
  • Inthybum erraticum
  • Vrste:
    • C. endivia
    • Cichorium pumilum
    • Cichorium intybus

Opis biljke

Višegodišnja zeljasta biljka sa golim i u gornjem delu razgranatim stablom. Na vrhu stabla i grana nalaze se glavičaste cvasti, čiji jezičasti cvetovi mogu da budu plave, ružičaste ili bele boje.

Koren je vretenast i dubok i najčešće se koristi dok je nadzemni deo retko u upotrebi. Sakupljanje korena iz prirode vrši se u jesen kada ima najveću količinu inulina i gorkih glikozida.

Hemijski sastav droge

Kao droga najčešće se koristi koren (Cichorii radix), koji se sakuplja u jesen, a ređe nadzemni deo (Cichorii herba).

U korenu se nalazi:

  • najviše inulina (20%);
  • gorkih glikozida (oko 0,1%);
  • saponina i dr.

Upotreba

Cikorija se uglavnom koristi u narodnoj medicini za lečenje oboljenja jetre, kao sredstvo za jačanje, pomaže varenje hrane i sastavni je deo mešavina za prolećno čišćenje organizma. Za jačanje organizma i protiv malokrvnosti upotrebljava se sok svežeg nadzemnog dela biljke. Čaj se priprema od osušenog korena i koristi kod bolesti jetre i žučnih puteva.

Koristi se i kao zamena za kafu (divka ili cigura) tako što se koren ispeče i samelje u prah a zatim skuva, procedi i gusti sadržaj se dodaje kafi u odnosu 3:1 (kafa:cikorija).

Literatura

  • Gostuški,R: Lečenje lekovitim biljem, Narodna knjiga, Beograd, 1979.
  • Grlić, Lj: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, August Cesarec, Zagreb, 1986.
  • Djuk, A, Dž: Zelena apoteka, Politika, Beograd, 2005.
  • Jančić, R: Lekovite biljke sa ključem za određivanje, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
  • Jančić, R: Botanika farmaceutika, Službeni list SCG, Beograd, 2004.
  • Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.
  • Kojić, M, Stamenković, V, Jovanović, D: Lekovite biljke jugoistične Srbije, ZUNS, Beograd 1998.
  • Marin, P, Tatić, B: Etimološki rečnik, NNK Internacional, Beograd, 2004.
  • Mindel, E: Vitaminska biblija, FaMilet, 1997.
  • Mišić Lj, Lakušić R: Livadske biljke, ZUNS Sarajevo, ZUNS Beograd , IP Svjetlost, 1990
  • Stamenković, V: Naše neškodljive lekovite biljke, Trend, Leskovac
  • Tucakov, J: Lečenje biljem, Rad, Beograd, 1984.
Snežana Trifunović, dipl. biolog