Crvena lista

Izvor: Bionet Škola
Izmena od 19:27, 21. decembar 2015. od strane korisnice Tsnena (razgovor | doprinosi)
(razl) ← Starija izmena | Najnovija izmena (razl) | Novija izmena → (razl)
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Crvena lista ugroženih vrsta IUCN-a

Crvena lista ugroženih vrsta IUCN-a predstavlja globalni prikaz statusa ugroženosti biljnih i životinjskih vrsta. Crvena lista je indikator biološke raznolikosti na zemlji. Ona ukazuje na smanjenje biološke raznolikosti, probleme u zaštiti i na vrste kojima su potrebni programi zaštite. Program Crvene liste (Red List Programme) ima za cilj identifikaciju taksona kojima je zaštita najneophodnija, kao i da oceni globalni indeks narušenosti biodiverziteta.

Crvena lista IUCN-a funkcioniše po sledećim principima:

  • mora biti dostupna svima;
  • proces procene statusa ugroženosti treba da bude čist i jasan;
  • spisak vrsta na listi mora biti određen na osnovu kriterijuma i kategorija koje treba da budu podložne promenama kada je to potrebno;
  • mora da postoji u elektronskoj verziji;
  • na svakih 5 godina izdaje se nova verzija crvene liste;
  • informacije na mreži treba da budu interaktivne, odnosno da svako može doprineti (odgovarajuće procedure su neizbežne) važnim informacijama u „osvežavanju“ postojećih podataka prilikom formiranja nove verzije crvene liste.

Grupa stručnjaka (Red List Authorities) za sve taksonomske grupe proverava da li su ispoštovani svi kriterijumi za ocenu ugroženosti (najmanje jednom u 10 godina, a ukoliko je to moguće jednom u 5 godina). Svi podaci na crvenoj listi organizovani su pregledno, a pretraga se vrše pomoću ključnih reči, regiona sveta, tipa staništa. Svaki takson na listi potkrepljen je osim statusom konzervacije i nizom potrebnih informacija, od latinskog i „narodnog“naziva, preko staništa koje vrsta naseljava, pa do trenutnog statusa brojnosti odnosno trenda koji se zapaža u poslednjih par godina, kao i velikim brojem linkova na kojima se mogu naći sve dodatne informacije ili fotografije.([1]) Lista se stalno menja i proverava tako da se na njoj dešavaju stalne promene.

Kategorije ugroženosti vrsta

Za kategoruzaciju ugroženosti vrsta koriste se naučno zasnovani kriterijumi koji su univerzalno primenljivi. Korišćenem kriterijuma za ketegorizaciju ugroženosti vrste jednostavno se dolazi do podatka o stepenu ugroženosti taksona i omogućava se sprovođenje programa zaštite.

Pregled kategorija ugroženosti vrsta prema IUCN-u

EX-Izumrli

Takson je izumro kada ne postoji osnovana sumnja da je poslednji primerak mrtav. U ovoj kategoriji nalazi se ogroman broj vrsta koje su nedavno izumrle usled različitih uzroka. Dodo (Raphus cucullatus ); velika njorka, (Pinguinus impennis); karipska morska medvedica (Monachus tropicalis), samo su neki od primera.

EW-Iščezli u prirodi

Takson je iščezao u prirodi kada je poznato da opstaje jedino u kulturi, u zatočeništvu ili kao naturalizovana populacija znatno izvan granica prethodnog rasprostranjenja. Pretraživanja terena na kojima vrste egzistiraju, u određenim periodima godine je osnovni pokazatelj. U ovoj kategoriji nalazi se divlji konj ili Equus ferus [2].

CR-Krajnje ugrožen

Takson je krajnje ugrožen kad je suočen sa izgledom najviše verovatnoće nestajanja u prirodi u najbližoj budućnosti. To se procenjuje na osnovu nekoliko kriterijuma:

  • redukcije brojnosti populacije za najmanje 80% u periodu od zadnjih 10 godina ili tokom poslednje tri generacije
  • procenom da takson zauzima površinu manju od 100 km2, ili ako je zauzeta površina manja od 10 km2
  • ako je uočena izrazita fragmentacija populacije ili pojava lokalnosti, produženo opadanje ili ekstremno kolebanje prostora u kome se takson pojavljuje, zauzete površine, kvaliteta staništa, broja lokalnosti ili subpopulacija i broja zrelih jedinki
  • ukoliko populacija broji manje od 250 zrelih jedinki, a procenjeno je produženo opadanje za najmanje 25% u toku tri godine ili jedne generacije
  • ako je procenjeno produženo opadanje broja zrelih jedinki i strukture populacije u vidu izrazite fragmentacije, odnosno, ako se sve jedinke nalaze u jednoj jedinoj subpopulaciji
  • ako populacija broji manje od 50 zrelih jedinki
  • ukoliko se pretpostavi da je verovatnoća nestajanja u prirodi veća od 50% u narednih 10 godina tj. u naredne tri generacije.

Krajnje ugrožene vrste su Saiga tatarica, antilopa iz centralne Azije [3]; vrsta kaktusa Mammillaria sanchez-mejoradae [4]; Helix ceratina, korzikanski puž [5]; vrsta sove Heteroglaux blewitti [6].

EN-Ugrožen

Takson je ugrožen ukoliko se suočava sa visokim rizikom od nestajanja u prirodi u bliskoj budućnosti. Kriterijumi kojima se ovo potvrđuje su:

  • redukcija brojnosti populacije za najmanje 50% u poslednjih 10 godina ili u toku tri zadnje generacije
  • ukoliko takson zauzima prostor manji od 5.000 km2, ili ako je zauzeta površina manja od 500 km2
  • ako je uočena izrazita fragmentacija populacije ili utvrđeno postojanje na samo pet mesta, produženo opadanje ili ekstremno kolebanje prostora u kome se takson pojavljuje, zauzete površine, kvaliteta staništa, broja lokalnosti ili subpopulacija i broja zrelih jedinki
  • ako je utvrđeno da populacija broji manje od 2.500 zrelih jedinki a procenjeno je produženo opadanje za najmanje 20% u toku pet godina ili dve generacije
  • ako je uočeno produženo opadanje broja zrelih jedinki i strukture populacije u obliku izrazite fragmentacije odnosno, ako se sve jedinke nalaze u jednoj jedinoj subpopulaciji.
  • ako populacija broji manje od 250 zrelih jedinki
  • procena da je verovatnoća nestajanja u prirodi veća od 20% u narednih 20 godina odnosno u narednih pet generacija.

U kategoriji ugroženih vrsta nalaze se: tigar, Panthera tigris [7]; veliki panda, Ailuropoda melanoleuca [8]; mali panda ,Ailurus fulgens [9]; slonovi, Elephantidae [10]; snežni leopard, Uncia uncia [11]; šimpanze, Pan spp. [12] [13]; gorila ,Gorilla beringei [14]; orangutan, Pongo pygmaeus [15]; veliki broj kitova i delfina (Cetacea) i mnoge druge.

VU-Ranjivi

Takson je ranjiv kad se suočava sa visokom verovatnoćom nestajanja u prirodi, a što se procenjuje na osnovu sledećih kriterijuma:

  • uočenom redukcijom brojnosti populacije za najmanje 20% u toku poslednjih 10 godina ili u poslednje tri generacije
  • procenom da je veličina prostora na kome se takson pojavljuje manja od 20.000 km2, ili je zauzeta površina manja od 2.000 km2
  • ukoliko je uočena izrazita fragmentacija populacije ili pojava postojanja na samo pet mesta (lokalnost), produženo opadanje ili ekstremno kolebanje prostora u kome se takson pojavljuje, zauzete površine, kvaliteta staništa, broja lokalnosti ili subpopulacija i broja zrelih jedinki
  • ukoliko populacija broji manje od 10.000 zrelih jedinki a procenjeno je produženo opadanje za najmanje 10% u toku 10 godine ili tri generacije
  • ako je uočeno produženo opadanje broja zrelih jedinki i strukture populacije u vidu izrazite fragmentacije odnosno, ako se sve jedinke nalaze u jednoj jedinoj subpopulaciji.
  • ukoliko je populacija vrlo mala (procene da broji manje od 1.000 zrelih jedinki) ili usko rasprostranjena, tj. izrazito sužena u pogledu zauzete površine (obično ispod 100 km2) ili broja lokalnosti (manje od 5). Takav takson je osetljiv i na kratkotrajne efekte sredine, najčešće antropogenog uticaja, i to u vremenskom periodu u budućnosti koji se ne može predvideti. Zato može postati krajnje ugrožen ili čak i da iščezne za vrlo kratko vreme
  • procena da je verovatnoća najmanje 10% da će populacija izčeznuti iz prirode u narednih 100 godina

Među ranjivim životinjama nalazi se južnoamerički močvarni jelen, Blastocerus dichotomus [16]; albatrosi (Diomedeidae) [17] i dr.

LR-Niska varovatnoća opasnosti

Taksoni uvršteni u ovu kategoriju dele se na tri grupe:

  • Zavisni od zaštite(CD) - ukoliko bi program očuvanja i zaštite bio okončan, takson bi mogao biti uvršten u neku od gore pomenutih kategorija. Taksoni koji spadaju u kategoriju sa malom verovatnoćom izumiranja, ali ipak zavisni od zaštite, predstavljeni su između ostalih i jednom od najpoznatijih i najvećih životinja planete. Životinja zavisna od zaštite je vrsta brazdenog kita Balaenoptera bonaerensis [18].
  • Skoro ugroženi (NT) - taksoni koji nisu uvršteni u program zaštite, ali se nalaze blizu kategorije osetljivih. Vrste koje su u kategoriji skoro ugroženih su belovrati valabiMacropus parma [19]; Adelotus brevis vrsta australijske žabe („žaba sa kljovama“)[20] i dr.
  • Poslednja briga (LC) - taksoni koji nisu određeni kao zavisni od zaštite ni kao skoro ugroženi.

DD-Bez dovoljno podataka

Taksoni koji ovde pripadaju nisu uvršteni ni u jednu kategoriju zbog nedovoljno podataka o stanju populacije, abundaciji, i arealu. Vrste bez dovoljno podataka su Hippocampus reidi, vrsta morskog konjića [21]; Aculeola nigra, duboko marinska vrsta ajkule [22]; aloja, Aloe comosa [23] i dr.

NE-Neopredeljen

Takson je neopredeljen ukoliko još uvek nije podvrgnut kriterijumima za procenu njegovog statusa zaštite.


Važno je istaći da je prema IUCN-u, više od 50% vrsta svake od klasa Vertebrata klasifikovano u neku od kategorija ugroženosti. Međutim, situacija je naročito alarmantna kod biljnih vrsta. IUCN je i klasifikovao 12.5% ugroženih vaskularnih biljaka, sa znatno višim postotkom golosemenica (32%) u odnosu na skrivenosemenice (9%). Procene za invertebrate i mikroorganizme nisu dostupne jer je broj izumrlih vrsta nepoznat.

Literatura

  • [24]
  • [[25]]
  • [26]
  • A. Vujić, Zaštita prirode, Novi Sad, 2007
Autor teksta: Jelena Ačanski